Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
juna, ali je prostranstvo neba nad ušćem ostalo neporozno, kiša je rominjala a kroz mokar vazduh, kao šuplje, kabaste okrugline, dizali su se i padali zvuci crkvenih zvona.
Dečak je osetio kako vreme obeležava tamu a zemlja je mirisala, a bilje se migoljilo, a vazduh se razvlačio u rastopljene okrugline, pune šumova.