Obradović, Dositej - BASNE
Priklad u ovome Omira mi uzmi: ovi nami stihe beščislene piše, no niko Omira ne nazva dugačkim”. Prekrasan je dar umeti besediti i
Priklad u ovome Omira mi uzmi: ovi nami stihe beščislene piše, no niko Omira ne nazva dugačkim”. Prekrasan je dar umeti besediti i pristojno vremenu i ljudma znati kako sa starijim, kako li s
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
do 1844. On sam sebe je nazivao »krajnjim filhelinom i obožavateljem bogoduhnovenog Omira«, pisao je uglavnom po klasičkim uzorima i nikad nije mogao izaći iz klasične mitologije.
Od tih radova Serbianka, Serbijada, kako se prvobitno zvala, dolazi na prvo mesto. »Obožavatelj bogoduhnovenog Omira«, on je hteo da dâ Ilijadu prvog srpskog ustanka.
Kao Kačić on u stihove »u vkusu narodnjem« slaže istorijske događaje; od Omira mu je ostao mitološki rečnik. Inače, spev je pun usiljenih i mutnih alegorija, opširnih parafraza, bizarnih ideja,
Naročito Grim je bio neiscrpan u pohvalama »prekrasnih pesama« »prirodnog naroda« srpskog, tvrdio da se od Omira ništa tako značajno u svom rodu nije javilo, da je vrednost srpskih pesama toliko opštega značaja da će zbog njih
Kostić, Laza - PESME
odvešću te svetloj seni, zlatnoj zvezdi star-Omira! — — Mene šalje zrak Šekspira! — — Meni svira večna lira Pindara, Anakreona — — i Miltona — i Birona — — Šilep — Geta i
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Dok noć pljuštaše, čitaše Omira, crn i težak, ko Ahilov, što samo kraj mora nađe mira, grob. Bogovi, na plećima sa oblacima tamnim, bolovi i mora sa
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
Jedva sam uspeo raznovrsnim zapitkivanjima da odvratim razgovor od tog njegovog Omira, o kome ja nisam nikad čuo reči. — Uzimam slobodu, gospodine ministre, da vas zapitam o tim valjanim privrednim
Svaka čitaonica ima Omira, Tacita, Paterkula i vazda drugih lepih dela iz klasične literature. — Divota! — uzviknem raširenih ruku, i odmah
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Jer kao što se za Aleksandra Velikog priča u istoriji da je vazda sa sobom Omira nosio i pod glavu (jastuk) ga metao i jednako čitao, tako je i Sreta s Pelagićem i legao i ustajao.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Ja te, Rački, po prvi put videh, Ta onomad na Đivovu tlu, Kad slavismo našega Omira I dizasmo pomenu mu stub. Moji druzi krčiše mi puta, — „Ono j’ Rački! Sastani se s njim!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ „Na Omira“, kaže on drugom prilikom, „čovek se jednako seća kad ih čita“; „sve je kao u Omiru“, kaže dalje; ili, 1827: „od Omirovi