Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Blenuli od čuda, kao da je konte sa svojim tabarom i vlasuljom poletio u oblake. On izvrnuo oba dlana, pa ih omjera prezrivim pogledom. „No, šta je sad? Kakva je to komedija opet?“ viknu vojnik.
nečesovu ključinu pa hoće njom da ga udari, pop zamahnjuje onijem bremenom knjiga i cilja ga pravo u čelo, žuteljavi momak omjera i onijem krstom da ga zvekne, a žena hoće noktima da ga izgrebe. On izmicaše natraške, put nugla od dvorane.
Pa kad čovjek tako daleko nešto nazire, omjera vrijeme a uza nj i nadanje mu se proteže i čini mu se da će se ono osnažiti kako se dalje odmakne.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Najzad sjedne; proteže se i s ponosom omjera svoje jake udove, pa dohvativši ogledalce i gladeći se po bradi, pomišlja na crnomanjastu Jelku.