Upotreba reči opaljeno u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Rumeno, opaljeno, nosato, sa čekinjastom bradom, na obrazima, sa zakrvavljenim očima, sa kožnom kapom na glavi. Iako je bio imućan čovek,

Iako je bio počeo da stari, njegovo lice, naborano od vetrova i izbrazdano od zime, bilo je, ipak, kao da je opaljeno od nekog Sunca, koje je na njega, nevidljivo, uvek sjalo.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

I Sofka oseti kako još nikada u životu nije videla ovako suncem opaljeno i otvrdlo ali toliko nežno lice, kao sada u te Milenije.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

buba, vlasnike malih tkaonica, solidne gazde koji se mnogo znoje i koji novim, još krutim maramicama taru od sunca opaljeno čelo i preznojenu kožu svojih zelenih šešira.

Ćipiko, Ivo - Pauci

A i Cirilo naljeze i zastade kod njih. Od žege opaljeno mu lice čisto se nabralo i obrve bolje poplavile. — Jeste li čuli, a? Sada ćemo jemat' organ... Ala će nam svirit'!

Šantić, Aleksa - PESME

1908. ČASOVI Ovdje nikog nema. U mračnoj samoći Sam stojim kô munjom opaljeno drvo; I huk vjetra, što se maloprije rvô S ogoljenim granjem, zaspô je u noći.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti