Upotreba reči opačine u književnim delima


Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Da li razabiraš moj glas u mnoštvu ubogih koji te prizivaju? Ne krijem od tebe. Gospode, da mi je duša puna opačine, srce mi je tako često natopljeno čemerom! Volim li ja svoje bližnje po tvom nauku? Sledim li te?

Prohor dakle misli kako Hristos nije nikakva žrtva ljudske opačine i nezahvalnosti, nego je moćni, svemogući bog i čovek u isti mah, koji je dobrovoljno pristao na pribijanje na krst.

Ništa više. Ali slika je, vičeš, otisak đavolove opačine i pokvarenosti. Ona ruši naša najuzvišenija čuvstva. Ismejava svetoga Đorđa, a on je ovaploćenje viteštva, utamanitelj

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Da bi se i svi sveti što ih je kod Boga za nas molili, a mi svojih zlinja i opačine ne odstajemo, ni jedne hvajde so toga nejmamo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti