Dučić, Jovan - PESME
Oči moje žene, mračni trijumf ploti, Koje večnom tugom opijene behu, Svoj su prostor našle u njenoj čistoti, A svoj čar nebeski u njenome grehu.
NOMADI Oči su mi kao oči u nomada, Suncima bezbrojnim večno opijene: Brane da ih umor jučeranji svlada, A već nov put motre nespokojne zene.
Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
pomilovanje za žene kamenovane, za njine saučesnice, pomrčine noći, za miris deteline i granje gde su pale opijene kao prepelice i šljuke, za njine živote prezrene, za, neudostojene samilosti, ljubavne njihove muke.
Stanković, Borisav - JOVČA
a one, već opijene, već raspaljene, već u postelji, pa onako, u noći, u mraku... I onda ja... Istina ne kao čovek. Sutra ni da me pogle da.
Krakov, Stanislav - KRILA
Ispred već iskidanih žica oseća se topao dah gomila koje navaljuju, i bije smrad alkohola. Opijene divljom žeđu za ubijanjem i klanjem tamne senke se uspravile.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
jedan od najranijih portreta zle (pa i modom opijene) žene dao je kod nas A. Vezilić u knjizi Kratkoje sočinenije o privatnih i publičnih djelah, Beč 1785, str.