Upotreba reči opipljiva u književnim delima


Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

smeđozelene vode kroz koju prolazi sunce, neka ribica, neki list a preko svega toga tišina gusta i čulna, skoro opipljiva. Osećao sam kako mi se svi mišići na telu opuštaju. Bili su to trenuci spokoja kakav sam osećao samo u vodi.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Gledao je tu strepnju kako, u njemu, postaje gotovo opipljiva: uzaman Turčin, uzaman sve što je stekao, u Beogradu nikada neće biti njegove škole a kamoli knjižare.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

U sjećanju mu trenutno minu Lunja, ali samo kao laka sjenka, a zlatasta Maričina kosa bila je tu, živa i opipljiva. Pa ko da sad misli na nešto drugo!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti