Upotreba reči opiru u književnim delima


Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Približavanju ozbiljne i dečje poezije, njihovom izmirenju i pronalaženju zajedničkih estetskih imenitelja zasad se opiru brojne navike, predrasude, neraščišćena pitanja, kao i prepreke dublje, suštinske prirode.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Gotovo u isti mah, kaže nizamima, na turskom, da se ne opiru. Sima terdžuman vidi, i ne prvi put, reči kako deluju, svoje reči kako deluju: dopiru do ljudi, smiruju im dah, ostaju

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Ide nasipom kraj mora, a i nehotice ustavi se kod vojničkoga broda što je toga časa kretao iz luke. Dva vojnika opiru se s kraja da brod maknu, i onda se vješto ukrcaše. Brod polako zakreće, a ona za njim gleda.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

konkretnoga verbalnog otelotvorenja: reči jesu i nisu „ton“ i „zvuk“, one prihvataju „kompoziciju“ i istovremeno joj se opiru.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

prikazuje sve dublje prodiranje Turaka u unutrašnjost zemlje kao istorijsku neizbežnost kojoj se srpski despoti i vojvode opiru svom silinom svojih tragičnih života čuvajući kosovski zavet.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti