Upotreba reči oplakala u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Od mog pokojnog Dane, kaže ona. Kuku meni jadnoj, zar moj Dane umro, pljusnuh ja rukama. Umro, sestro, oplakala sam ga i sahranila kako sam najljepše znala i umjela. — Pa kako se s tom drugom raspravi, bako? Da nije bilo boja?

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Pri podanku granate neke bukve, u rastoci njenijeh debelijeh žila, koje voda, otječući niz brdeljak, bješe oplakala te ostaše vrh zemlje, sjedijahu na strukama oba djetića; dugačke puške prislonili uz drvo ukraj sebe.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Izvan kuće je bio ponosit, a u kući nežan. Oplakala ga je i iskreno ožalila Jevda, i žali za njim evo već petnaest godina.

Tada se sve raziđoše zadovoljne, samo Zona ostade tužna i ne mogaše zadugo oka sklopiti. Oplakala je dan, lila suze, klela svet, ali i sebe, jer je u duši osećala da je sama dala povoda onim svojim držanjem i

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti