Upotreba reči oplakao u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Možeš li da mi kažeš glave dečice naše, poklane, koje niko u tvom hrišćanstvu nije oplakao, a kojima bi mogao na načiniš put, da se beli, od Vijene do Stambola? Kostima našim da kaldrmišeš drum u Veneciju.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

1800. izdao je u Budimu izbor njegovih Basana, a 1811. svečano oplakao njegovu smrt. Sva njegova poezija nosi duhovno obeležje XVIII veka: ona je prigodna i poučna.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

A može doći neko, ko pazi na te stvari. — E, jeste... svi se muče sa tim... Ono »nasuštni« !... Ja sam prve godine oplakao; ha-haha... Ja ću ti danas to urediti... Do podne će svi znati. A ti idi u moju školu, pa radi čitanje.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Na tri meseca po našem rastanku prestavi se u Šišatovcu, gdi sam mu bio na pogrebeniju, i oplakao sam ga kako god majku moju.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

besneo svakojako kao izvan sebe, ne sećajući se ni za trenutak drage uspomene koju sam još toga istoga dana onako bio oplakao. Eto, brate, tako ti je to! A sad evo sedim ja s tobom, sami smo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti