Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— veli pop Ćira iz kola. — Srećan put! — pozdravljaju ga njegovi, gđa Persa, Pera, pa i sama Melanija, koja se opora vila od lake nesvestice, u koju je maločas pala kad je videla pop-Spiru u kolima u kojima će joj se papa voziti.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
St. Luković CLVIII O ZAŠTO? O zašto smo se, zašto smo se sreli Na mrtvoj stazi opora venenja, Pod mutnim nebom maćijskog jesenja! O, zašto smo se pogledali, je li?
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Pa još dalje, dalje, sve do danas, sve do sutra. Istina, u ponekim od tih bašta rastu i trpke, šture voćke, oskudna opora soka, drvenasta ukusa; ribizla, čičimak, oskoruša. No nije li i to lijepo, nema li i to svoj čar?
Miljković, Branko - PESME
Zagledani svi su u lažljivo vreme na zidu: o hajdemo! Granice u kojima živimo nisu granice u kojima umiremo. Opora noći mrtva tela, mrtvo je srce al ostaju dubine. Noćas bi voda samu sebe htela da ispije do dna i da otpočine.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Zasad je stena još uvek prazna, popodnevno sunce pali u njenim belim zrnima oštre iskre, još je opora i neprijatna. Ali sunce već naginje prema zapadu, češe se već o oštre vrhove visokih topola na ovoj strani reke, senke
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Pokojni Jova graničar govorio je narodski: da opora voćka veže čoveku usta. E, sad je njegov sin imao vezana usta kao da mu je stalno međ zubima opora kruška.
E, sad je njegov sin imao vezana usta kao da mu je stalno međ zubima opora kruška. Nad tim ustima je iskočio snažan jevrejski nos, obao i mesnato grbav, širokih nozdrva s jakom tamnom
Petrović, Rastko - PESME
Rastužujuća je zora, Svaki mesec je grozan, gorčinom sunca gore. Opojnim obamrlostima, ljubav, nadmela me opora. O, nek raspukne se ova već lađa! o, neka odem u more! Ali, zaista, dosta sam plako.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Pomiješao bih buve i slonove. Tek pošto mu Jovanče donese neku divljačnu biljčicu opora ukusa, nađenu u procijepu jedne stijene, Potrk se razvedri. — E, ovo će već ići.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Bijaše kod kralja neki mu udvorica vilovnik delijčina zla i ubojica, Vuk, ni Mađar ni Srbljin, opora, surova ljudina, te njemu pokloni kralj onu despotinu i on kako onamo dođe, ta Maksima i progna odonud.
O, ledena i opora vašega posla i sirove nature, ljuta dima i duboke provalije! Kako se ne setiste kadgod ko vam je dao to dobro što ste