Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Osveta. — Osveta, a kome? Ima ih koji me zadužiše. Reda je vratiti!... Samo zla druga zajma ne vrati! I opriča mu sve. — A kako ti je ime? — Stanko Aleksić. Harambaša poćuta malo.
On nije sumnjao u pobedu, ali je želeo pobedu savršenu, pobedu iz koje ni glasnik neće otići da Turcima poraz opriča. Najedared se nešto prolomi... Izbi bela bugija, pa se onda začu prasak. I to se desi u šancu. — Šta li je ono?