Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Dižem se, lak, opsjednut, ali me već na prvom koraku otrijezni glas vječito budnog djeda: — Baja, kuda ćeš? Oni mene tako uvijek: taman
— Vidi vraga, svemu li se ovaj Veselica dosjeti. Zaista, te iste večeri, na pojilu, stric Nidžo, opsjednut svečanom tišinom i sjetnim bljeskom večernje vode, zausti da zapjeva, ali tek što ispotiha otegnu „Ma-ri-ja . . .