Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
dubina našeg bića šiknuti ta nova šimera, iz kakvog će mraka našeg staničja pokuljati ta stihija i u kakvoj će se novoj opsjeni ona ovaplotiti, to ne može da se sagleda.
Bilo je čak i masovnih pokolja: čitave hekatombe ljubaznica! Čitajući njegove knjige, podlijegao sam čudnoj optičkoj opsjeni: krajem oka, poput neke mouche volante, zamjećivao sam golog Lakat brade — pedalj muža, s pripasanim prijapičnim
makar i stoga što mu to donosi kraj iz koga je potekao, može mu se desiti da i sam podlegne svojoj opsjeni... Erna, poznaješ li ti slasti orfejske iluzije? — Ti si rođeni glumac! — Imaš pravo, pogriješio sam branšu.
Mi samo podliježemo toj opsjeni kad žudimo za mjestima. Nosimo u sebi pejzaže pod zrakama sunca, gradove pod sitnom kišom.