Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
On je selo osećao idilički i slikao ga poetski. Uopšte, njegove priče sa tim optimizmom, moralisanjem i ružičastim idealizacijama ne idu u pravi, neposredni realizam, i često izgledaju da su pisane za mlade
ili sentimentalne autobiografije, ili idile seoske zadruge i srbijanske varoši, uvek sa predubeđenjima, sa naivnim optimizmom, sa sklonošću za melodramske efekte, sa nečim što podseća na Milorada P.
Svojim vedrim optimizmom, veselim slikama niškoga života i maloga puka, Sremac je u dobu oko 1900, kada se javila eksplozija pesimizma u
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Drugo, kod Miličića u prvim poratnim godinama Crnjanski izdvaja planetarno osećanje „žudnju za nekim kosmičkim optimizmom, radošću, bez obzira na svakidašnjicu“. I ovde lako prepoznajemo Čarnojevića.