Upotreba reči opustela u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Zemlja je pogorela i opustela. Poneko seoce ostalo je na miru, dušmanska ga vojska nije potrla, vije mu oganj osvete trščane krovove u prah i pepeo

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

za svoj opstanak; u Bosni i Hercegovini nije bilo ni traga od duhovnoga života, a Stara Srbija porobljena, popaljena i opustela, posle dve velike seobe, bila je u očajnom stanju.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

TANASKO: Ja bi je slatko utefteriso! Stalno, nesrećnica, priča o udaji! Nije ni čudo, muškinje u ratu, opustela nam Srbija, moj gospodine! MANOJLO: Pa ovaj povređeni, što su ga maločas uneli...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ona je vrisnula, ciknula, ponovo kikotanje i smeh, kao da je ova zemlja naglo opustela i niko drugi osim njih dvoje nije ostao u životu. Pljuskanje. Pršti jadna voda, ho, ho, ho, ha, ha, ha, hi, hi, hi.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ej, deco, deco... Odoše za ugao, na Dunav... Tamo je danas valjda cela moja škola...” Palanka je doista potpuno opustela. Što je god moglo, otišlo je u vodu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti