Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Osećao sam kako mi se svi mišići na telu opuštaju. Bili su to trenuci spokoja kakav sam osećao samo u vodi. Ležeći na leđima gledao sam žutu ružu sunca kako okreće nebo
Za trenutak osetih kako mi se zglobovi kolena opuštaju, a onda sedoh na šine. Ona je otputovala. Otišla je bez mene. Mogla je da ode bez mene?
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— viče neko. — A-a-a!... A-a! — dopire umirući glas tempirača, čiji se očni kapci lagano sklapaju, a ruke sve više opuštaju. — Ostavite ga, ostavite! — veli potporučnik Aleksandar. — Sklonite Damnjana!
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Zamara me polako, tako da mi se ruke opuštaju sa stene, glava klone, i visoko, na vrhu zemlje, opkoljen surim nebom, osetim mutan osmeh.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
zaustavljaju već na dvorišnoj kapiji - iznutra gledalo, koje bi gledalo u trenucima kad se likovi u intimnome prostoru opuštaju, obziri slabe a nagoni i želje naviru u pojačanoj psihosomatskoj dinamici.