Upotreba reči opuštena u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Ljubeći ga ustima mokrim od plača, što više nisu mogla da se zatvore na poljubac, već su bila otvorena i opuštena, od drhtanja, gledala ga je očima izvrnutim, u kojima se videla samo beonjača, bez njenih modrih dužica i velikih zenica.

Pola u nesvesti, opuštena, ona je grčevito ponavljala: „Umreću, umreću.“ Dotle je njegov brat izišao iz kola, suv, žut, u dugačkom ćurku od

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Iako je osuda kolektivna, ipak to nimalo ne umanjuje obostrani strah. Ali svima pred očima lebdi ona opuštena glava i sve ih hrabri nada da će svaki pre ubiti svoga protivnika i time spasti sebe. Prvi napad je odbijen.

Ćosić, Dobrica - KORENI

U zoru, kad bi se Đorđe preokrenuo na poslednji san, ona bi se iz inata i ljutnje, vrela i opuštena, prostrla po njemu. I sve vreme dok bi ga grčila na sebi, šaputala bi: „Dosta si spavao, dosta si spavao.

i grčevito okrenuo se k njoj i zagnjurio glavu u njena nedra, pa se pripio i ugrčio u njeno telo, a ona mu se podala, opuštena, tuđa i daleka, čvrsto stežući rukama daske kreveta. Onda je rekao: „Kupiću manastiru zvono...

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

kunjanje u kakvom staračkom domu, u krilu složenih bijelih namreškanih ruku, kao u stare duvne sklopljenih vjeđa i opuštena lica, ostarjela od istinskih ozarenja jednom fiktivnom srećom. Nikad se više nismo sreli.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Ta jedra tela čas su mirno opuštena, čas do razbludnosti razdražena u toploj vodenoj pari i pod dejstvom ostrašćenog pevanja.

Krakov, Stanislav - KRILA

Topao dah dizao se uvis iznad njinih oznojenih glava. Nežna, okrvavljena životinja, meko opuštena o motki, za koju su joj tanke noge bile privezane, bila je još topla, samo su joj raširene oči gledale sleđenim

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

! A vepar bi se digao iz klupe, opuštena repa, izašao bi pred tablu i počeo groktati lekciju. Drugome bi opet rekao: — Ja ću tebi, orangutanu moj, zabeležiti

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Jedan talas lupi i pramenovi vode sunuše preko krova. Mića se unezvereno okreće, a donja mu usna opuštena, gotov da zaplače. Posmatram ostrvo Vido... Jedna kuća na njemu, onda neke barake, šatori.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti