Matavulj, Simo - USKOK
Drugi prihvati: — Pa čemu onda ovi ne lumbardaju? — Evo naše gospode — opazi treći. — Sad ćemo doznati šta je. Općinski načelnik konte Pijero B., prvi vijećnik konte Marko Ivanović, još jedan vlastelin i tri trgovca prođoše kroz gomilu.
Nije, dakle, čudo što se toga jutra pomišljalo da je „princip“ utekao!... Općinski glavari vraćahu se zlovoljni. Konte Pijero započe: — Čuste li bezobraznika?
Ćipiko, Ivo - Pauci
Na ručak pozvati su svi okolni župnici i neki fratri iz manastira, dva kaluđera, načelnik, gazda Jovo i jedan općinski prisjednik.
Uto dođe i načelnik, gazda Jovo, sa kočijom do ispod kuće; s njime je u kočiji došao općinski prisjednik, varoški krčmar koji je zbog sloge u općinsku upravu ušao i samo radi nje danas se žrtvovao da i gazda—Jovom
Gazda Jovo oprašta se sa svečarom; s njime će sa kočijom općinski prisjednik, kršćanin, varoški krčmar, a ostalo društvo povratiće se na svojim konjima.
I prestade da čita, jer dođe općinski pisar sa službenim spisima da ih gospodin načelnik potpiše. Tek što on iziđe, došunja se općinski lugar sa službenim
Tek što on iziđe, došunja se općinski lugar sa službenim biljegom na kapi. Veli: —Poručili ste po me... —A, da! — sjeti se gazda.
— Ma, čovječe, —prekine ga don Frane, kovni su novci; nijesu ni općinski, ni vladini... — A ko ih je dao? ... Oni što svake godine daju po barilo vina, — pa zašto da ne budu na korist onih
Ljudi počeše uz koje mu drago uslove uzimati zemlje na kmetstvo. Na treću, na zlu petu, i još gore! I općinski pašnjaci krčili se redom.
— E, brige njih!... Oni će globiti, — odvrati žandar. Poslije, došao je i Krnje, općinski lugar, da se s glavarom porazgovori o seoskim poslovima, jer je sutra u varoši imala biti općinska sjednica.
— Sirotinja bi puno dobila!... Doveli bi dogance... A općinski namet, koliki mi naresta! — poče se glavar ljutit', — a? Ča mislite!
Povorka se približavaše k njima i lijepo se razabirao klopot i bahat velike i male živine. Općinski čauš i dva općinska rondara gonjahu blago pred sobom, da ga zatvore do sutra.
— odgovori blaže rubač... — Ma dajte kozu! — Nije doma, — upozna Ivo Marijin glas. — Biće u zagonu, — veli općinski čauš i popođe po prevraću. I izvedoše kozu iz dvora na uzici.
Od vreve odvojila se gomila seljaka okićena vinom; na mahove zastane i zapjeva jednu kiticu pjesme, pa dalje kreće. Općinski čauš, dug, mršav, pušta rakete.