Obradović, Dositej - BASNE
Ova gledajući dva vočića svako veče kad utruđeni s oranja dolazahu, rugaše im se, govore|ći da su se u zli čas otelili.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Dušanka osta pred kućom — gledeći začuđeno za svojom majkom. Njiva iza laza nema više od dana oranja. Zemlja potakša; kad je dobra godina, rodi dve-tri krstine jarice. Ognjan taman obrazdio prvu brazdu, pa hoće da ovrati.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Spreg je vid udruživanja tegleće stoke u vreme obavljanja oranja, na obostranu korist sprežnika. Ono što dva seljaka koji imaju po jednog vola ne mogu da postignu sami, mogu veoma lako
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Šum pečalan, tihožalka: bila zvezda vrh oranja, bio vetar - svilu tkao. Zrelo sunce metohijsko po vascelom greje kraju. (Izgrejao Hristos s freske.
Od sijanja širom gore božji kuti zažubore. Zrak sa duše čak zaranja u zavese od oranja i zasipa crne stope jablan-lišćem s prve strofe.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Ja imam po zakonu pravo na dobro ozidane dve sobe, kujnu, podrum i dan oranja zemlje ... Vi mi to nabavite, pa ja vam ne tražim ni pare.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Imanja, može se reći, i ne imađaše. Jedna kućica sa danom oranja oko nje i jedna njiva u planini — beše mu sve nasleđe od oca.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
) konj koji je ritualno projahan (BV, 11, 1896, 78, Svrljig); prilikom prvog oranja volovi (SEZ, 17, 14), i jaram (SEZ, 19, 358); pri svršetku žetve »Božja brada« (SEZ, 17, 17); pri svršetku vršaja
(SEZ, 19, 143). KADIFICA Sammetblume (tageteѕ patula). Kadifica. U istočnoj Srbiji, prilikom prvog oranja, k. se kite volovi i plug. Takođe se i u seme meće bosiljak i k. (SEZ, 17, 14). U okolini Niša k.
K. kolač (od koga se jedna polovina zakopa u njivu prilikom oranja) utuk je protiv grada: njime se mahne tri puta prema gradobitnom oblaku, i naredi mu se: stu! ili: natrag!
Sveti Andrija je »k. praznik« (BV, 10, 1895, 281). Prilikom prvog oranja, u nivu se, kao žrtva, zaore k. kolač (SEZ, 17, 15). Voda u kojoj je kuvan k.
na vatri, »jer će sva zrna u zemlji popucati« (Karadžić, 1, 1899, 212; BV, l. s.). Prilikom prvog oranja zaore se u njivu polovina k. kolača (SEZ, 17, 15); kad se k.
u sarajevskoj okolini, postojala je do nedavne prošlosti jedna vrlo starinska ustanova, koja je regulisala početak oranja i setve.
On je »znao« kad je vreme za početak oranja i sejanja, i običaj je bio da on lično zaore prvu brazdu (SEZ, 32, 1925, 373 id). SENO Heu ‹foenum›. Seno.
i badnjidanski i đurđevdanski (SEZ, 86, 99), i o litijama — za zapis (SEZ, 16, 153; 58, 215; GEM, 42, 434 id), i u doba oranja — za orača (SEZ, 86, 98), i o setvi — za sejača (GZM, n. s., 10, 132; 19, 205), itd.
Posle ovakvih priprema izranije, koje se razlikuju od oblasti do oblasti, oko oranja i sejanja nižu se mnoga i različita vračanja i gatanja — po određenom propisu od polaska na rad do njegovog svršetka.
Posle ranijih priprema, uoči dana oranja ili na sam taj dan ujutru, sa semenom se pomeša gomilica žita iznad koga je — kao žrtva — zaklan petao (tako »da kapne
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ i „More, Turci, ne gaz'te oranja!“ U Bolanom Dojčinu ponavlja se opis Arapinovog nameta, a na njemu i počiva ova pesma.
“ „More, Turci, ne gaz’te oranja!“ „More, Marko, ne ori drumova!“ „More, Turci, ne gaz’te oranja!“ A kada se Marku dosadilo, diže Marko ralo i
“ „More, Turci, ne gaz’te oranja!“ „More, Marko, ne ori drumova!“ „More, Turci, ne gaz’te oranja!“ A kada se Marku dosadilo, diže Marko ralo i volove, te on pobi Turke janjičare, pak uzima tri tovara blaga, odnese ih