Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
U pređu se spleo snovač: Breme, Viljan, list s Lipove, te Iločac. (Teče orač šumi ralo.) Ko me zove sa linije Budmir - Mohač?
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Čitave noći orač sanjao glatke ručice pluga, jablan se viti svu noć klanjao toplome vetru s Juga. Čitave noći mačak skitao za
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
U Tebi nema crva, ni sa groba. Ti blistaš, kao kroz suze ljudski smeh. U Tebi jedan orač peva, i u zimsko doba, prelivši krv, kao vino, u novi meh.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Bolje je ne početi, nego ne dočeti. O RADU — U radina — komadina. — Nije svak orač ko se pluga drži. — Onoliko čovjek valja koliko i kako uradi. — Ništa se ne može od vredna čoveka oteti.
(Komarac) 155 — Ozgo jare, ozdo janje, sprijed šilo, ostrag vile? (Lastavica) 156 — Ore kao orač, crno kao kovač? (Krtica) 157 — Pođe slat neposlat, nađe grad nezidan, na njem štap neđeljat?
(Krtica) 174 — Crno ko kovač, a kovač nije; zemlju ore, orač nije? (Krtica) 175 — Šareno je, — zmija nije; rogato je, — koza nije; tovar nosi, — a konj nije?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” A onaj mu s kamena odgovori: „Čudim se tebe što oreš s jednijem volom.” A orač mu odgovori: „Ne orem s jednijem nego su dva.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Danas bi, sigurno, sve drukčije bilo. A nekada... Nekada, pošto bi se pozdravili, išli bi na ručak u mehanu „Orač” i jeli uvek isto jelo: gust, postan pasulj. Za ručkom ne bi reč progovorili.
Branio se od jedne sasvim jasne i neprijatne misli, pa ipak je bez razmišljanja svratio u dvorište kafane „Orač“. Konji su otresali znojave glave i ljutito grizli đemove, a on je sa opuštenim dizginima sedeo u sankama, strahujući da
Treba da pređe preko bunjišta i snega crnog od vode kojom su prali džezve za kavu, gledao je: „Orač“ je presito, nagojeno i leno bacao izmet do samog praga širokih i niskih vrata i gurio se pod krovom talasavim, teškim
Same ga noge uvele u radikalsku kafanu „Orač“, na zidu je opet ugledao plakat, zastao je na vratima uplašen načičkanim stolovima, hteo brzo da se vrati i zatvori
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— vele orači. — A bi li na bravinu crljena luka? — pita hodža. — Ama, nikad bolje, — reći će jedan orač — bravetina tusta, a luk ljut: što luk izgrize, bravina zamaže. — A bi li pitu od tikve? — pita opet hodža.
— A bi li pitu od tikve? — pita opet hodža. — A ko ju ne bi, — veli opet jedan orač — i mrtav bi je jeo! — Pa onda bijela šenična kruva, — veli hodža. — I okica mučenice, — doklopi jedan orač.
— Pa onda bijela šenična kruva, — veli hodža. — I okica mučenice, — doklopi jedan orač. — Pa taman, — nasmije se hodža.
Miljković, Branko - PESME
Ode a opet sve je tu. Orač širokim zamahom ruke počinje godinu. Leto: laste se kupaju ribe lete anđeli pevaju nad vodama.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Ponekad se seme meće u čaršav koji je bio na božićnoj trpezi (ZNŽOJS, 12, 298). Kad se seje pšenica, orač namiče na prst desne ruke crven konac (SEZ, 32, 7).
Uoči setve orač se okupa i ne prilazi ženi, da bi pšenica bila čista, i obuče čisto belo odelo, da bi i zrno bilo belo, a na glavi
da bi i zrno bilo belo, a na glavi nosi belu maramu, i preko bele marame preteruje volove s plugom (SEZ, 86, 95). Orač ne sme biti levak (SEZ, 58, 328).
Orač ne sme biti levak (SEZ, 58, 328). Prvu brazdu orač zaorava pre sunca — da bi izbegao štetne susrete i zle uticaje (SEZ, 86, 95).
U prvu brazdu se zakopava glava zaklanog petla i jaje, da ne bije grom (SEZ, 16, 259; GEM, 20, 6 id). Orač ćuti dok ore prvu brazdu — »da ga ne fativ mađije« (kao što i žetvar ćuti dok nosi poslednji klas do ambara — »da
prijatelj težakov — predskazuje sreću, i njoj orač i sejač ostavljaju od svoga jela, govoreći: »Ovo tici težačici, Koja tica boga moli Da težaku žito rodi« (GZM, n. s.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Kada se njegovi talasi vrate u svoje korito, a žarko sunce osuši njihov talog, onda je vreme da ga orač zaore, a geometar vaspostavi granice pojedinih imanja, koje je razlivena reka izbrisala.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Kako to ni ovi ni oni ne smatramo sebe kako se živimo! ... Tko te hrani? Ne orač li i kopač? Da ih nije, kako bi se ti, gospodičiću, živio? Ko koga hrani ono mu je i gospodar!
« A onaj pak: »Ja sam trgovac zanadžija li, orač, kopač, vojnik, herak, petak li bio, ženu, decu imam, mnogu kućnju čeljad, stoku, milkove i dosta mi je belaja na vratu.