Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Pa ta igra nasitno neće te daleko odvesti. Imam genijalnu ideju — reče i izvadi iz ormara fotografiju jedne starice kako stoji pokraj nekih ruševina, sva u zakrpama.
Gosti posedeše deset minuta na vrhu ormara (ostalo je sve bilo zakrčeno), slegoše ramenima i zbrisaše, bolje rečeno, ubiše tutanj niz stepenice.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Slušao — glas od leda. Gledao — oči od žara. Budio se u nekoj sobi uz škripu starog ormara. Na peronima sam čekao: crn od samoće i gara. Stajao sam kraj mora: zurio u jedra bela.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
GODINA, koja mi se svojim zlatnim zubalom neumorno ceri s ormara — sjećat ću ih se kao i svega što sam ovdje doživio, kao i ljudi koje sam ovdje susreo.
Nebo postepeno navlači sive koprene. S ormara mi se svejedno ceri „SRETNA NOVA 1936. GODINA” sa svojim zlatnim zubalom nasmijane bucmaste kuharice.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Pa to je samo jedan zloćud mamuran čiča, od rakije propao, vječito kiseo i ljut. Gle ga kako zaviruje iza ormara, traži prut. — Hop, sad je vrijeme! Lunja sunu prema širom otvorenom prozoru, pope se na prozorsku dasku i — duć!