Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
ulica u pravom smislu, samo što u sredini ima mali prostor, sredselo ili zborilo, gde se skupljaju na razgovor i gde oro igra. Dvorovi ili „avlije“ su prljavi i zapušteni. Kuća je na dva sprata, od kojih je donji za stoku.
Matavulj, Simo - USKOK
Knez se vrati u kuću vičući: — Oro, đeco! Oro! Svi nagrnuše za njim. Milica pripali zublju. Pop Marko, Rako Mrgudov, Krcun Serdarev i Pero Purov odvojiše
Knez se vrati u kuću vičući: — Oro, đeco! Oro! Svi nagrnuše za njim. Milica pripali zublju. Pop Marko, Rako Mrgudov, Krcun Serdarev i Pero Purov odvojiše se da
Nastadoše uzvici: „Gledaj ga, molim te! ne bi li rekao da je stotinu puta igrao oro!?“ da nije zazorno, svak bi još dodao glasno ono što mišljaše: „E zgodnijeg para ne možeš ni zamisliti!
— A mlad i zgodan bješe, te mi ga je i danas žao — reče Ćoro bez smijeha, iskreno. U taj mah razvrže se oro, te svi mladići posjedaše iza starijih, a ženskadija se zbi oko domaćice, u uglu.
Igraše se oro. Sva ih omladina dočeka veselo. Poslije igre, svi navališe na Krcuna da pjeva uz gusle. On se dugo ščinjao, ali kad ga
Radičević, Branko - PESME
3oro bela — ma gle turskog jada! Sunce granu — oh jad tek je sada. Plamte njima brade na sve strane, A poleću tikve obrija
Tad mu sile sve klonuše, I umor se vati duše, Vas on klonu i najzada Težak njega sanak svlada. 3oro bela, zoro mila, Divno l' si se opremila! Goniš tamu, goniš nojcu, Ideš li joj u pomoćcu?
Lete konji i s njima junaci, Al' su brži orli i oblaci: Oro glasa razneo po gora, E se dižu Srpčad na zlotvora. Kud prolazi viteška družina, Svud je čeka koja desetina.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
majka i otac idu u svatove, a drugo da se i ona, Nuška, toga dana provede: da iz naše bašte preko zida gleda svadbu i oro što će se igrati celoga dana. I Nuška je gledala celi dan.
Pokupila kamenje i trupove što je našla po bašti, naslonila ih uza zid do višnje, i popela se na njih, te gledala oro. Bio je silan svet u igri. Čak sam i ja igrao. Hvatao se do najboljih momaka.
I otud je gledala ovamo u oro, ali tako gledala kao da ni u koga ne gleda. To je jedilo momke. Naročito Mladena, crvena, visoka momka iz njene
I zaista. Eno starojko i još nekoliko njih ustali. Drže se za stolice; hteli bi oro, ali kao da im je žao da prekidaju pesmu, pa samo stoje, zanose se po svirci i rukama, po taktu, odobravaju: — A, ha..
Žene to jedva dočekaše i istrčaše iz kuće, sada tobož samo da gledaju, a posle će se već i one uhvatiti u oro. A oro već počelo.
Žene to jedva dočekaše i istrčaše iz kuće, sada tobož samo da gledaju, a posle će se već i one uhvatiti u oro. A oro već počelo.
Jedva se drži. Osećam kako u mom skutu otima, čupa svoje ruke od njegove; ali on ne pušta. Svirači sviraju, oro se već raširilo i počelo da dopire čak ovamo, do nas, a on nikako da digne ruku s njenih, i da se odvoji i ode.
Osveži se, pribra. Oči joj sinuše, obrazi zaplamteli, a po njima ulepljeni prameni joj kose... A sa svadbe jednako oro. Počeše puške. Isprva tiha, dugačka i monotona pesma, pa posle brža, veselija... A šupeljka pišti, te srce kida...
Imala je i devera i sveće, poklona... Bila je i igra, čak i „šareno oro“ ... Samo što nije bilo večere, pa kao što je običaj da se posle cele noći sedi, pije, a sutra ispraća starojko, kum...
Kostić, Laza - PESME
I ode oro zrakom plivajuć i stade jesti titansku mu pluć; al' čim naraste — opet onaj smej, nijedna reč, već smej i opet smej
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Nije znala šta će, jer eto i to dođe. Dođe da sada ,kao svaka | mati, koja dočeka ovo veselje, mora prva oro da povede. Naposletku i svirači uđoše. Pokloniše se pred Todorom i zbiše se i stadoše do zida uz kapiju.
A oro nikako nije prestajalo. Sve se jače širi, razvija. Poče da opasuje svu kuću i puni celo dvorište. Već su okolni komšijs
Na kapiji ulaz je već bio zakrčen. Već i tuđi momci iz cele varoši počeli da dolaze, i hvataju se u oro... | A sve to odozdo jednako je gledalo ovamo gore, na nju.
Poniknu grnetom dodirujući njime pod, tako da kao ispod zemlje poče da se razleva svirka, čuveno „teško oro“. — Todora, Todora! — povikaše svi.
navaljivali, mučno će ona pristati, osobito pred mužem i ostalima, starijim, da igra i to baš sad, i to čuveno „teško oro“ — ona odmah poče, i to kao nikada dotle, tako slobodno, razdragano.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Kako glavari odoše za njim, momčadija uhvati kolo a u kolu po dvojica, po četvorica, igrahu oro, klikćući kao orlovi, i mahajući rukama, kao orlovi krilima.
Momci ih razdvojiše, pa se pomiješaše, te i one igrahu oro. Divno kolo, a u tome kolu najdivnija vila bješe Stana Pejova!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Zemlja dala, pomogô ti gospod Bog i sveti današnji god! Ko ti o zlu mislio, o klinu visio, ništa ne radio ni brazdio, oro ni kopô, već iš’o u savske lugove ćerati dugove! Niti izaš’o iz lugova niti išćerao dugova.
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Tole, zasviraj radikalku! — seti se Aćim. Tola stade u sredinu i zasvira radikalsko oro. Prošle nedelje bila je Vukašinova svadba. Na njoj, svi odreda njegovi, Aćimovi, neprijatelji.
Nastasijević, Momčilo - PESME
Tvoj žubor, vodo, srmeni frulom ću tužan u osoj, oro na prisoj da zaori. Sred ora stidna kad stidana, pomeni, vodo, za mene.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Kad bi, uoči Vidovdana, polazila čeljad iz kuće na oro, domaćin bi svakome predao po struk b. i rekao: »Da budeš kao ovaj cvet crven i jak« (Sofrić, 16).
Stanković, Borisav - TAŠANA
KOSTA (ulazi): Meni, meni. Za moj račun. I mladoženjsko sam oro igrao. Ko zna da li ću da se ženim, pa bar ovako. I dobro sam platio. (Odlazi.
Dede, bre, čočeci! Svirka: »Teško oro«. Čočeci igraju. Naza baca jelek. Ispred izvaljenih begova igra po jedan čoček.
Čočeci igraju. Naza baca jelek. Ispred izvaljenih begova igra po jedan čoček. U strani Cigani muškarci sviraju »Teško oro«; čočeci ih prate dahirama. Begovi čočecima lepe medžidije po čelima. BEGOVI Saroše, gde si do sada?
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Koliko se puta otac noću dizao, išao s pandurima. A tamo, kažu, sada čovek ne sme ni da priđe. Pesma, oro, puške! Pa i krv često legne. STANA (uplašeno): Jao, Vaska, jao! Zato majka cele noći sedi. Nit uzdiše, nit plače.
T’nko i visoko kroz noć i na mesečini sviriv. A iz seraj i bašče, kude mlade žene i devojke oko ševrdan i na mesečini oro igrav, grneta sviri, dajre se čuje i pesma... I toj ne pesma, već glas samo. Mek, pun glas.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Mlađe ga, istina, nisu mogle i smele ljubiti, ali su ga utoliko čežnjivije krišom gledale, naročito nedeljom, kad igra oro na ćošku Šefteli-sokaka. Od sviju momaka on je najlepši bio, a u kolu najbolji igrač, a prema sviračima najgalantniji.
mezimica, njegovo čupe Zone, nedeljom ode sa drugaricama na ćošak pred Kaloferlijski han ili na Bit-pazar, gde igra oro; ili u neku avliju ili neki poširi ćorsokak, gde se momci i devojke ljuljaju bele nedelje na „nišaljkama“, i gde se
pa otrče veselo tamo gde se oro igra. Tu stanu. A obično i najradije stanu na kakav basamak ili kamen, — jedno da bolje vide, a drugo da izgledaju veće.
I dokle god oro traje, ili još bolje, dokle god Mane ne pođe kući, i ona stoji tu, držeći Genu za ruku, a kada Mane pođe, odlaze i one
SEDMA U njoj će čitatelj naći sve raskošno šarenilo i lepotu jednog skupa mladeži obojega pola, koji se skup zove oro; a tom će prilikom već pomalo moći i zaviriti u dušu i skrivene osećaje Zone Zamfirove.
Ponekad bi dolazila i do mesta gde se igra oro, ali nikad sama, već uvek s ponekom drugaricom i praćena izmećarkom.
trofej bila je i ona pesma o njemu i lepoj Katarini i ona nova igra koja se uz tu pesmu igrala, — a taje pesma: Igra oro kod grobljište. i u oro Katarinke, a do njuma mlad narednik, lele, tugo, mlad narednik...
i u oro Katarinke, a do njuma mlad narednik, lele, tugo, mlad narednik... A na takvim mestima se uvek dese i poneki stranci,
Otpoče oro. Odigraše nekoliko igara, i „Krivu banjku“ i „Berbatovsku“ o „Tedenu“ i „Zaplanjku“; i naizmence vodiše kolo redom prvi
— Pa... nećeš da mi budeš izmećarka? — Jok! — reče ponosito Kalina — Nesam za vašu kuću... — A, za oro li si? Ah, što si pa devojče za oro!... — reče pakosno i pogleda je prezrivo od glave do pete. — Zone, mori!...
— Jok! — reče ponosito Kalina — Nesam za vašu kuću... — A, za oro li si? Ah, što si pa devojče za oro!... — reče pakosno i pogleda je prezrivo od glave do pete. — Zone, mori!... Ne slušaj gu, Kalino, što zbori! Idi si!
Život si nema od njeknja!... — Što, more? — veli zaprepašćeno Mane i ostavi cigaru. — Ete za ono oro i za igranje, — izede si rezilak, em znaješ kak’v rezilak!... — Pa koj gi reče za oro? Ti li? — Jok ja!...