Upotreba reči oronula u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Podbulih očiju od plača, sva oronula od užasa, u trećem mesecu bremenitosti, ona se nije dala odvojiti od njega. Lepotica na glasu, prolepšala se još više,

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Sofkina mati je bila najmlađa od svih sestara, i kuća njena bila je istina nekad malo bogata, ali tada dosta oronula. Živeli su od kirije od nekoliko oronulih dućančića pri kraju varoši.

Istina, nikako sasvim zdrava, tek ako bi se oko ručka pojavila i izišla iz svoje sobe. Sva oronula, povezane glave, i sa otoboljenim kao | na plač, vrelim, uzdrhtalim ustima i podbulim očima.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Sad je crvena kuća bila zapuštena i oronula, namještaj raznesen, žbuka olupljena, a prozorski kapci protruli i klimavi. Kamen posvuda zaštrapan otopinom modre

Šantić, Aleksa - PESME

Pokraj njega česma oronula pljušti, I prah vode, sjajan kao sedef sušti, S dugama se raspe i na suncu umre. I ćuteći sreću i blagoslov neba,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti