Jakšić, Đura - PROZA
žetelaca, nego četa divljih osvetnika, koja ne tražaše bogate njive da ih pokosi, nego da ih svojom i dušmanskom krvlju orosi... Eto, dragi prijatelju, sa toga mi dobroga oca osudiše na smrt.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
I on prihvati ruku starčevu, pa je orosi suzama... Popa ga poljubi u oba obraza. — Ljudi smo, pa grešimo. Od praoca našeg greh nam je ostao.
I on ugleda nebo oblačno, tamno... I kao pade plaha kiša i ona mu orosi lice... I kapi se slevahu u grlo njegovo... I te kapi pojiše ga, hladiše, i kao bi mu dosta, ali on ne može više maći...
I popa ga blagosilja!... Ni dotle nije mislio na san i odmor, a sad ga to sasvim prođe. On priđe Aleksi, uze mu ruku i orosi je suzama: — Babo!... Ja osećam da mi je bog oprostio!... Oprosti i ti za onolike tvoje muke i nevolje!...
Kad poče jecati, Stanku se dade na žao... On je uze za ruku i privuče k sebi, a ona mu pade na rame i suzama orosi srmu na dolami... Osetivši glavu njenu na svome ramenu, Stanko zaboravi na sve...
Teodosije - ŽITIJA
i svetim crkvama u njoj poklonivši se, i na grob svetoga i sebi istoimenoga prepodobnoga oca došavši, dovoljno ga suzama orosi i celova. Pošto je bio sjajno primljen od igumana i bratije, otpočinu.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Evo te, perjaš puteljkom kroz visoku raž, orosi ti se čak i kapa, prikradaš se nečijem toru kod koga nema pasa. Osluškuješ kako na niskoj kolibici sve krkelja tanak
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
se neboplava u vodi gleda s puklog nedohvata i spira rumen s Božijeg kristala; prosvetli očaj, bezdane razmakni orosi trag mi bojom što se stakli.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
sapuna koji se za vreme turske vladavine uvozio sa istoka roza - ružičast rozi - rogovi rositi - činiti da se što orosi, prekrivati rosom; daždeti, kišiti, padati u sitnim kapljicama, sipiti rujno vino - crno (crveno) vino rusica -
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Lumpuju banovi, pukovi plaćaju. — Na vuku vika, a lisice meso jedu. — Narod je kao oblak: nekog orosi, nekog pokosi; nekog nahrani, nekog sahrani. — Na carevu ljebu ima sedam kora. — Nebojšu najpre vuci pojedu.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Da zloba nije?... Možda se krade, da nam popije I ovu jednu čašu radosti? Il' možda suza ide žalosti, Da nas orosi tužna kapljica? Ili nam mrtve vraća zemljica? Vrata škrinuše... O duše! o mila seni! O majko moja! o blago meni!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Neka hladna struja pređe preko nas i lice nam se orosi. Kroz maglu dopre piskavi zvuk trube, kao znak za juriš. Potrčasmo kroz maglu, nošeni zanosom ko će prvi da zakorači
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Pred njenim sjajem nisi slepio — Nis’ je molio, kleo, preklinjô; Pred njome nisi boga pominjô Poljupcem usta da ti orosi; — A ne bi rekô: „Pesma uznosi!..“ VUJO: Lijepa?... Ne žnava ni srpski — kako lijepa?
Jakšić, Đura - PESME
Da zloba nije?... Možda se krade da nam popije I ovu jednu čašu radosti? Il’, možda, suza ide žalosti Da nas orosi tužna kapljica? Ili nam mrtve vraća zemljica? . . . . . . . . . . . . . . Vrata škrinuše... O, duše! O, mila seni!
Nastasijević, Momčilo - PESME
ZORA Nej, na belom konju zori mi zora i devojka. Stani ne mini, orosi ovu žal. S golubicom bi da zaguče. Usnama pupolj u cvetanje mami, nedrima trešnje u zrenje. Stani ne mini.
3 I čudom, u neprohod me spletu, putanje isprave se krive; i radosnica suza orosi me kam. 4 I kroz golet me, u mahu, dah zastruji aprila.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Tada Ančica uzdiše kao da je neko tera uzbrdo, rumenilo joj popadne po jagodicama a nausnicu joj orosi znoj. Njih dvojica se cerekaju. Hi, hi, hi — Dimitrije. Ho, ho, ho — Dorotej.