Upotreba reči orosilo u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ sokoljaše on nekoga, a obrve mu se nabrale, a lice mu trzavica spopala i nekoliko krupnijeh kapi orosilo mu čelo. „Tata, tata!“ „A, urte sokolovi!“ graknu on što je ikad bolje mogao, a znamo već kako je mogao da viče.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Plakala je uz majku rastrljavajući stisnutom šačicom suze po licu. Od napora joj se orosilo čelo i ulijepilo meko paperje na ivici kose.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti