Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Viđe bane, pa se razradova, ljuto savi i otud i otud, eda bi mu glavu osjekao, jal' Turčinu ruke obranio. Udari se junak na junaka.
“ Pa ga malo mačem zavatio, ali ga je ljuto obranio, lijevu mu ruku osjekao, klonu ruka niz čošnu dolamu; no su lake noge pod hajdukom, u goru ga noge zaniješe; vikom viče Novaković Grujo, vikom
A da vidiš mača zelenoga, što bi dobar bio za hajduke!“ Pa ga malo mačem zavatio, desnu mu je ruku osjekao, klonu ruka niz čošnu dolamu; no su lake noge pod hajdukom, u goru ga noge zaniješe; vikom viče po gori zelenoj: „A đe
po ramenu, al’ se Grče štitom zaštitilo, — po štitu ga sabljom udario: nadvoje mu štita presjekao, i desnu mu ruku osjekao, al’ natroje sablju salomio. Naljuti se Grčiću Manojlo, ščepa mača u lijevu ruku, pa poćera Staroga Novaka.
tanka barjaktara, kalauza Zulić-Husejina; nas trideset ne šće pogubiti, no udari svakom po biljegu: mene j’ onda uši osjekao, pa je mene Kostreš naručio da ne hodim, ni četu provodim, jer ako mu đegođ ruke dođem, da ć’ i mene ukinuti glavu.