Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Poslije kratkog vremena čujem škripu vrata i osjetim primamljiv miris čađave slanine. Znači, stigli smo u neku kuću. Onaj Neko tresnu džak zajedno sa mnom o zemlju i razveza
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Takve časove gotovo uvijek osjetim. I sam sebi reknem: Pazi! po svemu se čini da će ovo odnekud biti značajno! ovo ćeš dugo nositi u sebi!
— To mi često kažu, oče. To jest, ne često, ali uvijek kad naiđem na koga poznatog u svijetu. I, čudno, poneki put to osjetim kao prijekor, a poneki put gotovo kao kompliment. A ko bi ga znao od čega to zavisi!
Pitam se: ima li možda u tome nešto utješno? – Ko zna? Možda. * Osjetim ubod u podlaktici i oko njega nejasan šumor glasova. Ha, to je ono, prođe mi sviješću; i pod tim mislim na injekciju.
Jer se čisto pobojavam da se to ne promijeni, preokrene, da se ne pokaže da nije tako. Pobojavam se da odjednom ne osjetim svoju zapreminu u stvarnosti, da kroza me opet ne provri nemir nekog htijenja, da ne otpočne opet neko vrenje.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Kažem li ja da se neko šulja oko našeg logora — reče tiho Lunja. — Odmah ja to osjetim. Sve mi se čini kao da me neko škaklja po leđima. — A ko te škaklja, kaži? — nabureno dočeka Stric.