Matavulj, Simo - USKOK
U šetnji često pokretaše zečeve i lisice, ali mu nijednom ne dođe volja da gađa, toliko bješe misaon i zlovaljan. Kad bi osjetio ranu, odmarao bi se pod lisnatijem drvetima, ili ukraj izvora; za njekoliko nedjelja ne bješe pećine u koju ne zaviri,
Milićević, Vuk - Bespuće
Juče mu se te djetinjarije vrzle po glavi, bio je slab da nadjača samog sebe; u jednom času osjetio je da su mu oči vlažne.
I kad su mu donijeli ključ i kad je sa škripom jeknula stara, zarđala i dugo nedirana brava, on je osjetio zimu gdje mu se prelijeva po cijelom tijelu.
I on je jednom osjetio neku ludu želju i volju da je pregazi, kao nekad u djetinjstvu, došao do sredine Une, skliznuo s glatkog kamena i zapao
Gavre Đaković vidio ga je i osjetio ga je. I taj prizor ne razdvajaše se više od njega, on ga je progonio svuda: kadgod je zagledao u svoj život, javljala
Pa kad je pokušao da ga uhvati, da ga iščupa, on je osjetio njegovu snagu; on je osjetio kako je to biće usko sraslo s njim, kako ga ono i sačinjava, da to nije nitko drugi do on,
Pa kad je pokušao da ga uhvati, da ga iščupa, on je osjetio njegovu snagu; on je osjetio kako je to biće usko sraslo s njim, kako ga ono i sačinjava, da to nije nitko drugi do on, Gavro Đaković, da on nosi
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Kamarate, kuda ćemo sad? Rekao je to narogušeni, čupavi Dane i djed je istog časa osjetio da je dolje u vrtači zauvijek ostavio svoje detinjstvo, a gore našao kamarata s kojim će odsad, nerazdvojno, krenuti
vidim, skakutali su po sumračnoj prostoriji tako ravnodušno, tako im je bilo sve svejedno, da me je grč u grlu stegao. Osjetio sam: čim iziđem, u toj prostoriji više me niko neće pamtiti, nikom neću nedostajati.
Eh, eh, tada sam prvi put zaplakao, osjetio sam da iza mene ostaje djetinjstvo. Peckao me je u tim suzama gorko-slan ukus našeg zavičaja.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Tu je bila knjižnica, a u isto vrijeme i „skula“. Najprije bi Bakonjin nos osjetio zadah vlage i prašljivijeh knjiga, pa onda bi njegove oči otišle ka velikom Isukrstu na stijeni i na katedru pod njim,
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
brižljiv do pedantnosti u odjeći i u svemu drugome, stric je prosjedio svoj vijek u toj prostoriji a da nikad nije osjetio ni žurbe ni duga vremena, jednako kao ni ona stabljika filodendrona koja u uglu već godinama bezglasno živi, u
IX Danas je tmuran dan. Noćas sam osjetio kako se mijenja vrijeme. Negdje iz velike daljine nadolazilo je nešto mutno i sklupčano, prolijetalo mimo moj pritvoren
I čini mi se da sam već tada osjetio kako to može da i za nas same bude neugodno i odnekud bolno do te mjere da nas često sili da zažmirimo kako bismo
Sklapao sam oči da bih na tankoj kožici vjeđa osjetio te male zapahe ništavila. XII Neke stvari kao da su najbolje, najčistije, najizvornije baš u predjelima gdje je život
A svemir je tako znatan, da nema te pojedinačne stvari čiji bi nestanak on uopće i osjetio. A tako je prostran i bogat, da nema stvari kojoj se u njemu ne bi našla zamjena, nadoknada, dvojnik.
Ne znam pravo reći kakvo sam zadovoljstvo u tome nalazio, ali sam otada često osjetio potrebu da odem u potkrovlje i da izmamim iz violine pokoji ton, koji je dugo živio i treperio.
Takvu ustreptalu malaksalost valjda nikad više u životu ni pred kim ni pred čime nisam osjetio. Nedjeljom poslije podne Egidio bi se katkad sjetio svog trombona i stao duvati u nj.
Zbilja čudno. Jer ta mi dosljednost nikad u životu nije ustrebala, nikad nisam osjetio ni najmanje nedaće od toga što je nemam. Pa odakle onda tolika žudnja za njom? Sâm bog to neka zna!
ni jedna jedincata reakcija nije onakva kakvu bi prosječni čitalac ovog izlinjalog kontinenta u sličnoj situaciji sâm osjetio! Uskliknuo sam začuđeno: pa taj čovjek koji se tu opisuje — to je čovjek-ameba!
Često sam puta kasnije, kad bih se u svijetu sastao s kim iz mog kraja, osjetio živu želju da upitam što se na koncu dogodilo s mojim stablom-grdosijom, ali sam se ustručavao i s mukom suzbijao to
To je bio jedini put u životu kad sam ga zažalio, kad sam nešto toplo za njega osjetio. Bio je tako jadan! Često mi se događalo da bih u takvoj tričariji najbolnije osjetio bijedu čovjeka i patetičku
Bio je tako jadan! Često mi se događalo da bih u takvoj tričariji najbolnije osjetio bijedu čovjeka i patetičku solidarnost s njim.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
U ovakom blagom, lijenom stanju kunja, i nije se ni osvrnuo kad je iznad sebe osjetio čovječiji hod. Mišljaše da će ga čeljad mimoići ne ugledavši ga, pa neće trebati da se javlja.
Ja sam još prije u sebi osjetio svu milinu slobodne, skrušene duše.... Pa eto i pošljednjega Mrljanovoga rata, i preda mnom otvara se Kaštelanski prodor,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ilija Radin pogled osjetio na sebi, pa da sina osokoli, veli: — Ni brige te, Rade! Ako ima duga, ima i zemlje, a ona je naša hraniteljica! .. .
— Niste mi mrski... A i zašto bi bili? I, otežući besjedama, odnese je iznebuha misao ka Radi. Pop Vrane, kao da je osjetio njenu misao, veli joj: —Znam da ti nisam mio, ali jednako možeš biti sa mnom dobra, ako hoćeš, — i ispod stola uhvati
Zatim se nalakti na prozor i, zamišljen, stade gledati u mirnu, pro,ъetnu noć. * On je više puta u životu u očima osjetio tople suze. Bijaše meke,osjetljive prirode.
Za sve pak što mu se u sjemeništu, gdje je proživio osam godina, bijaše dojadilo, ipak je i tada osjetio suze u očima, kad je izišao iz njegova dvorišta da se više ne povrati.
To bijaše prvi rastanak od sela kad nije osjetio tuge. Činjaše mu se da ide u poznati grad, gdje će da nađe silesiju znanaca o kojima je on u novinama toliko čitao, s
I domalo društvo u gradu ne pružaše mu više nikakove naslade, ili, ako bi i osjetio katkada radost divljega veselja, ili pustio maha mladićkoj obijesti i uživanju, — redsvito iza toga, pa i u samome onome
Ivo nestrpljivo očekivaše da iziđe taj narod; osjetio je potrebu da bude među svijetom. Napokon, nekoliko ženskih ubrzaše iz crkve— znak da je misa pri kraju.
Istina, pogdjekad, iznebuha sinuli bi mu pameću događaji iz pošljednjih dana; trznuo bi se i osjetio u dnu duše pečal povrijeđenih tužnih uspomena, i cijeli organizam lagano bi zadrhtao.
Pa kad još odatle i pirnu, u tili čas popusti žega. Ivo jedva dočeka da iziđe iz kuće. Godila mu promjena vremena; osjetio se lakšim, pa požurio napolje. Obuzela ga radost što će, eto, popititi i žedna se zemlja napojiti.
Ali na mahove osjetio bi u sebi potajnu trzavicu i nemir, javljalo se nešto u njemu što htjede da njegovu snatrenju podade život; besvijesno
Časom besvjesno blene u njegovo borama smežurano lice. Stari, kad je osjetio pogled na sebi, obikao, ljubazno se nasmije.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Tada se je care osjetio da je ono Miloš Vojinović, pa govori svojemu nećaku: „Ta ti li si, dijete Milošu! Ta ti li si, moj mili nećače!
“ Soko njemu piskom odgovara: „Meni jeste bez krila mojega kao bratu jednom bez drugoga“. Tad se Dmitar bješe osjetio đe će ljuba brata otrovati, pa on uzja vranca velikoga, brže trči gradu Biogradu — ne bi l' brata živa zatekao.
Povrati se na bijelu kulu, te izbaci pušku habernika; začu beže na zelenoj londži, svome se je jadu osjetio, on se vati u džepove rukom: iz džepova ključi pokradeni!
Memed-aga u Valjevo dođe: Grbović se bješe osjetio, pa Grbović na stranu pobježe, a dođe mu oborknez Aleksa, i dođe mu Birčanin Ilija; obojicu vata Memed-aga, bijele im
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Još se jednom obazreo oko sebe i odjednom osjetio da se više ne može vratiti u školsku klupu, uzeti knjigu i mirno početi s čitanjem. — Pa ja više nijesam đak, gotovo je!