Matavulj, Simo - USKOK
Učini mu se da osjeća daleki dah proljeća. Pod prozorom ču glasove i udarac sjekira. Krcun Serdarev i još tri vojnika sa starijim đacima
Milićević, Vuk - Bespuće
šumom, stresaju; drveće u cvijetu podsjeća na nevjeste u bjelini; kiša u cvijetu cvjetne latice po travi; odasvuda osjeća se oštar ugodan miris cvijeta i zemlje napojene kišom što izdiše svježinu; drveće u cvijetu nosi na sebi nešto snažno i
Tek pokašto ga nešto zapeče u srcu jednim oštrim i jetkim bolom, i on samo osjeća kako prolazi nečujnim korakom kroz godine, mrzovoljan, sa rukama čvrsto pritisnutim na grudi, sa stisnutim zubima i sa
prašne osjećaje i umorne, mlake misli, dok život huji oko njega i širi miris proljeća i meku toplinu mladosti; on osjeća njegov zdrav, bujan miris i još više opaža kako je on za sve to tuđ, prestario; kako je zakasnio i da to sve dolazi
I kad sve zastane i zamre, kad nastane u njemu jedna čudna mrtva tišina, on osjeća u sebi njegovo zadovoljno disanje. Gavre Đaković osjećaše da ga se boji, da strijepi pred njim i da ustupa kad pokuša da
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad ona tako umre, Solomun joj osiječe mali prst u ruke da vidi je li zaista umrla, a kad vide da žena ne osjeća ništa nego da je mrtva, onda je zakopa.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kad ona tako umre, Solomun joj osiječe mali prst u ruke da vidi jeli zaista umrla, i kad vidi da žena ne osjeća ništa nego da je mrtva, onda je zakopa.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Zar je onda čudo što i samo to dijete voli sebe baš s takvim crtama, svojstvima, osobenostima, i što baš u njima osjeća sebe?
i dublje misle svoju patnju; ali da onaj sa zuboboljom ili s morskom bolešću kudikamo prisnije i neposrednije svoju patnju osjeća, o tome nema sumnje.
Često sam se u djetinjstvu zamišljao kao drvo. I činilo mi se da tačno osjećam što osjeća drvo, samo što ono nije toga svjesno i ne zna da to izrazi: stojim tako u šumnoj, mrkloj noći, slijep (jer drvo sam
izrazi: stojim tako u šumnoj, mrkloj noći, slijep (jer drvo sam zamišljao uvijek slijepo; ono ima silno istančan opip, osjeća i najmanji dah vjetra, i najlaganiji srh zraka koji prostruji po njegovoj naoko gruboj i bešćutnoj kori ili prošara među
XVI Danas je nedjelja. Po svemu se to osjeća. Dan posjeta bolesnicima, dan donošenja ponuda. Čujem promicanje tapkavih ženskih koračića po hodniku, kucanje na
I tako je rođena pohana piletina. A nedjelja ima neki svoj posebni, specifični karakter, koji se osjeća i razaznaje u svemu.
Samo uzmite, sigurna sam da će vam prijati — odgovorila je isto tako tiho i nasmiješila se, kao da tačno osjeća smisao moje zahvale. Navikla na bolesnike, valjda ih dobro poznaje.
Ponekad je pomišljao na ženu i na svoje dvoje djece, sa žaljenjem što ih osjeća tako izblijedjelo, kroz koprenu prorijetke sive daljine, odijeljene hladnim staklom bešćutnosti. Pa je odlazio.
Ovo posljednje biva onda kad se čovjek osjeća potpuno „na svome”, kad je postignuta savršena podudarnost naše težnje sa stvarnošću; ali, znao sam, praktično, to ne
A čak i ondje gdje je ona najdiskretnija, pristojan čovjek osjeća je kao nešto suvišno i zanovijetno. U najboljem slučaju kao nešto što, iz našeg dobrog odgoja i prirođene indolencije,
Žena koja se podaje iza grmova ne boji se svog života, grbavac ne bježi od svoje iskrivljene hrptenjače: on osjeća sebe u grbavcu i grbavca u sebi. Oni prezaju samo da ko za njima ne podvikne: „Gle drolje!”, „Gle grbavca!
— Ali izražavati se može i nešto što se ne osjeća. Može se i hiniti, može se i glumiti. — Nesumnjivo. Izražavanje može da bude i lažno.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— i dođe carevoj kćeri u sobu. Tu je stade grliti. Careva se kćer začudi: osjeća da je neko grli, a ne vidi nikoga, pa ga stane zaklinjati i moliti da joj se kaže šta je i kako je.
Kad ona tako umre, Solomun joj osiječe mali prst u ruke da vidi je li zaista umrla, i kad vidi da žena ne osjeća ništa nego da je mrtva, onda je zakopa.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Razdražen je; sramota i poniženje biju ga i savlađuju. A osjeća u sebi život i snagu, i svjetla misao da se osveti javlja se, i u tom trenutku ponositije stupa.
Oni tek što su granicu prešli, osjetiše se lakši: mladost ih nosi. Spasoje je zadovoljan što je iznio živu glavu: osjeća se živ; a mlađi, kad ga gleda, divi se njegovoj snazi i junaštvu; žesti se, i još mlad, misli: „Pored svoje žive glave,
brzo; odmoriće se i nauživati svojih navika: svoga krša i večernjih sjednika, gdje se uz dobru vatru u pričanju lijepo osjeća kako zimska noć brzo odmiče.
je pri duši sve tješnje, a kad uđoše u grad, u tijesne ulice, gdje nigda sunce ne grije i gdje se tjeskoba usred podne osjeća, čisto se rastužiše — zla slutnja poče se javljati.
Braća ga posmatraju, kao čini im se da od njega zavise njihovi životi. On se zanio u čitanje, pa ne osjeća na sebi njihovih pogleda; naoko zadovoljan je; dosjeti se da to što je napisao nije službeni zapi snik birokratskoga
Nanovo ćute. Mladi sudac se zamislio. Gleda ona tugaljiva, zdrava lica; u duši mu odzvanja starački, drhtavi glas; osjeća na sebi žive mladićke poglede, željne ničega drugoga već radnje i slasti u svome životu.
I ono nešto teško, pusto, slično njihovim životima, osjeća u sebi, pa u trenutku u pameti sinu mu sva tragika izmorena naroda, i jaki nagon srodstva ustavlja se na njihovim
Planduju i razgovaraju, no ne sjeća se riječi. A ne sjeća se ni mjesta, zasve da joj se čini da je nekada tu bila. I osjeća slačinu u životu i za dah umirene slasti...
Zanos je potrese, skoči iz postelje i brzo se sredi. Naloži vatru, posprema po kući, a osjeća se svakoga časa slobodnijom.
Kada rastvori prozore i uvidi da je vedro kao rijetko kada, obuze je želja da iziđe; postupno sve više osjeća u sebi vreo život, a pred oči dolazi joj Spasoje, i gleda ga onakva kakva ga je prvi put vidjela, kad su ga u
Dođe joj da što povjerljivo reče, no nema riječi da se izrazi. Osjeća da se nečega boji i željela bi da je on od toga odbrani.
Veli: — Biću u lijepome društvu, a dovešću mu je kao mladu nevjestu! Devojka pošljednjih dana osjeća neizdrživu tugu što odlazi, a ne nalazi joj razloga, pa se sama čudi svome uzbuđenju.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Katkad mećava utoli, vjetrovi se smire, stišaju. Ništa se ne čuje, ništa se ne osjeća do njihovo kratko, iznemoglo disanje, i ono lagano, drhtavo izumiranje vjetrovo što treperi i klizi po sniježnoj bjelini
U njemu se bijaše rasplamćela divska snaga, svi mu se živci napregli. Posrće, pada, ustaje, zanosi se i jezivo osjeća kako se bori s nečim strašnim, nevidljivim, što ga davi, guši, zaustavlja mu paru i disanje. — Ideš li, rode?
— viknu Stevica, i glas mu kao malo zadrhta. Oblačan, vlažan, težak dan. Svjetlost slaba, mutna; toplina se ne osjeća, iako je ljeto.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Veseo odmiče uzbrdicom da, prije nego sunce, odskoči, dohvati se planinskih visova. Gore, u planini, osjeća se lakšim i slobodnijim a i za nekoliko dana vraća se kući čiliji i gojniji.
da vidi je li sve u redu što je ostavio, i odmah iziđe. Sunce je odmaklo, grije, ali nema pripeke. Rade se ne osjeća zamoren: tek što mu se obrazi zarumeniše, a po čelu osuo se lakim znojem, jer uzbrdicom išao je mahom kao i ravnicom.
se samo zujanje leptira i boja što ih sunce budi; ono je već osvojilo i dolove u planini i zaviruje čak pod litice. Osjeća se rasijano čuvstvo samote i prostora.
Zamišljen je, nešto ga kopka, osjeća; otima se, ali nije vajde kriti: Maša mu se vrze po pameti... I osjeća vonj njene glave i čini mu se da vidi ono njene
Zamišljen je, nešto ga kopka, osjeća; otima se, ali nije vajde kriti: Maša mu se vrze po pameti... I osjeća vonj njene glave i čini mu se da vidi ono njene kovrčaste, plave kose na zatiljku, kad se bijaše sagnula da pije sa njegova
Dođe mu odjednom da se čudi što je ne ščepa za vrat, kad mu bijaše na dohvatu; valjala bi mu, — osjeća se čio kao igda. A ne može k svojoj trudnoj ženi kad bi on htjeo...
Časom ćute, kao da sabiru svoje misli, i krišom, u dvoumici, zagledaju se. Rade osjeća se jačim i slobodnijim nego igda.
Maša, gledajući ga u oči, osjeća na sebi njegovu snagu i mušku silu, i dođe je volja da se toj sili podvrgne. Rade leže potrbuške na zemlju, do njenih
— nagovara je i majka. — Sramota je odbjegnuti ovoga čovjeka. —Reci joj i ti, Rade! — moli Radivoj, a osjeća se u zvuku glasa da je dirnut. — Ja joj ne branim. — Pa se smisli i veli: — Idi, Cvijeto, idi, sestro! ...
Nastajnih dana Rade radi u kući i na polju za se i za ženu; žao mu da se roditelji preveć trude, a i osjeća gdjekad potrebu da se zamori, jer, zamorivši se radom preko dana, lakše mu prolaze duge noći.
svake godine planinu, gazi istim putem i bezmalo sreta u putu jedno društvo; i kad s vrha krajnih brda ugleda more, osjeća se nekako prostranijim i uvjek nizbrdicom zaojka bar u po glasa.
Jedan dječak, komšija, pocrnjeo, aljkav, kupi balegu ispod konja; zagleda se u jednu, još živu: puši se iz nje i osjeća oštri vonj. — Vidi, — veli svome drugu, drugome dječaku, a oči mu sjevnuše, u njoj žito živo, mogao bi ga sijati!...
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Tu je negdje. Stric se uplašeno obazrije. — Gdje, gdje? Gdje si ga vidjela? — Pa još ga nisam vidjela, ali on... osjeća se da je negdje u okolini. Sve kao da mi je iza leđa: pazi, šulja se, viri. — Idi bestraga! — odahnu Stric.
napipa gdje njezin čiča krije pare i rakiju, pogađa u kom dućanu ima šarenih marama i drugih besposlica za njenu dušu, osjeća još po koraku da li se njezin starac vraća pijan ili ljut.