Milićević, Vuk - Bespuće
često, dok ostali sjeđahu i klimahu oborenim glavama; njega je prestravila ova nesvjesna, mirna, tiha bijeda koja se osjećala u ovoj kući, bi jeda pred kojom su svi sagibali vratove, poslušno i pokorno, bez pomisli da imaju pravo da se bune.
I kad je ona dolazila, zatitrala bi ona čama koja je punila ovu zgradu i gubila se: u kući se osjećala jedna mladost koja živi i jedro srce koje bije. Da se što ne ljutite na mene?
mati, u jutarnjem ruhu sjedi na divanu uplakana i naslonjena na lakat; — onda bi Irena poslušno sjela u koji ćošak, osjećala nešto teško, i umarala se plačući, i odlazila kod tetke da ruča.
ne bude više svjedok njihovih svađa koje su bile oštre, i u kojima se nisu štedile riječi, dao ju je u samostan gdje se osjećala bolje nego kod kuće: u toj mirnoj, starinskoj, krupnoj visokoj zgradi, sa stotinama prozora, odaja, polumračnog hodnika
Tek je osjećala da se je dogodilo nešto strašno za nju; ona jedva očekivaše da joj dođe otac ili mati koje nije vidjela duže vremena,
Stari se dosađivaše i izlažaše uveče u birtiju. Gavrino burence i onako je bilo na izmaku. A u vremenu se već osjećala promjena; iz klanaca udaraše bura i natjerivaše Unu o obalu, povijaše kosimice kišne mlazeve, poginjaše pusto drveće i
On je napola spavao i očevidno bilo mu je neprijatno ostavljati topao krevet. Ona je to vidjela, a još više je to osjećala u sebi. I on sigurno već ponovo spavaše kad izađoše kola iz sela i počeše se peti uza stranu.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Sjedio sam joj u krilu, a milovanja njene ruke bila su rasijana i u njima se osjećala nježnost od navike. Pogled joj je bio dalek i zamišljen.
Takva je bila i djevojka koju sam upoznao kao gimnazist kad sam došao u grad. U svakom časku njene ljepote osjećala se ona sretno ugrabljena slučajnost njena postanka i ležao je znamen njene krhkosti.
približavala ženama, stopu po stopu, poluotvorenih usta i bez treptaja u pogledu, primicala im se toliko da su im već osjećala dah na svojim obrazima, unoseći im se u lice s okrutnom djetinjom ispitivačkom pažnjom.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Nije u putu razabirala ni osjećala ništa drugo do silni prostor u kome se, kao u snu, redom nižu mjesta u kojima se silno ljudstvo kreće, i nigda im kraja
Dobro je osjećala da Marko za njom pristaje, opavila je njegov pogled na sebi, i njegovu zavist kad bi s drugima razgovarala.
Ali baš njega ona je najmanje tražila; lijepo je osjećala da joj je svejedno hoće li se s njim gdje sresti. Da je onaj potraži što je izdaleka... što se s njim upoznala!
Ćipiko, Ivo - Pauci
da, sa zabreklim zajedničkim snagama, kad se dvoje najare, kako je ona to u gonjanju sa jakim momcima osjećala, kosti pucaju. Ali joj bijaše sve utaman! I cura dizaše se svakog jutra iz kreveta nezasićena, zamorena i zlovoljna.
Sporo, između molitava, začinjale joj se u pameti uspomene iz detinjstva i ispunjavale joj pustoš u duši, što je osjećala kad bi joj iznenada sinuo pred očima sutrašnji odlazak. ...