Upotreba reči oslušnu u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Radojka! Ne odaziva se. Strahinja oslušnu. Ništa se ne čuje. On poćuta malo, pa opet zovnu: — Radojka! Radojka! — Ko je? — ču se iznutra sanan ženski glas.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

On se osvrnu oprezno na sve strane, da ga ko ne gleda, pa zaobiđe iza kuće. Dođe do vrata, oslušnu da li ima koga, pa kad ne ču nikakva razgovora, on otvori vrata. U kući ne beše nikoga. On se uputi u sobu.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

I ponovo i još dublje pod njegovim nogama ugibao se onaj istrulio patos. On pažljivo oslušnu kako za njim zveckaju zvrčkovi niklenih mamuza pa ga obuze neko snažno osećanje pouzdanja i čudno neko zadovoljstvo slično

Radičević, Branko - PESME

“ Još oslušnu — da li štogod čuje? Je l' to topot što se približuje? Bogme konjik — Bog mu u pomoći! Što l' ga goni ovako po noći?

Kakav mlađan ne, ne smije biti.“ — I srce joj sileno zakuca, Još oslušnu: „Što li ovo bješe?“ Vjetar samo lipom zažubori, Drugo ništa — „Ali ovo sada?“ Opet sluša: „Ništa, opet ništa.

Ne mogu njemu da sagledam lica, Jer i njeg' zavi duga kabanica. Sad nešto beše, on stade, oslušnu, Al' vide opet da list samo šušnu, Još drumu upre te nemirne oči, Dva-tri put onda tamo-amo kroči.

“ Tako misli pa oslušnu, Šta l' nablizu sada šušnu? Pravo amo glavu diže, Ko ka njemu ovo stiže? Ko li gleda tako njega?

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Baba Sovija, prvi put nakon četiri godine, pokuša da ispravi leđa i oslušnu. — Eto ti, toliki talambasi, ga-bu, ga-bu, pa opet zadžabe: gdje si bio, nigdje, šta si radio, ništa.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Htedoh duže da ostanem ali poče pucati suvo i trulo granje pod mojim nogama. — Stano! — Viknuh. Ti se trže i oslušnu. — Zove me neko? — upita se ti i brzo rukom dohvati košulju na grudima. — Ja te zovem — rekoh jače i iziđoh iz granja.

I ko zna dokle bi to tako trajalo, da Jovan odjednom ne đipi, nagnu se nad zemljom i oslušnu; pa kad ču kako voda izdaleka dolazi, ono njeno milenje, tih žubor, baci od radosti cigaru, zgrabi ponovo motiku i bez

oko svoje ruke, otpoče da je vuče i drmusa kô lud po kući, strina tiho, ugušeno, pisnu; Stanoja kad ču strinin pisak, oslušnu, da se uveri da li je zaista to njen, pa brzo ostavi rad, baci sekiru i uputi se k njoj u kuću. — Ne, Stanojo!

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Stade da se pribere. Beše se veoma umorila i uzbudila. Priđe k vratima i oslušnu. Čuje se muški glas, pa odmah za njim detinji. »To je učitelj...

Ljubica oslušnu... Šta se to čulo?... Vrisak... Ali otkud, od čega ?... Neko je vrisnuo, uplašio se... Ili je to ona vrisnula ?...

ali istoga trenutka nešto neobično grunu... zadimi se... gurnu je nekuda snažno, i ona se preturi... Stojan se trže, oslušnu... i odjednom mu dođe pred oči cela užasna istina. Diže mu se kosa na glavi, pojuri preko kujne i otvori sobna vrata...

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Kad on zasvira, a krava, što je tu pasla, podiže glavu i oslušnu. Čuše ga i neke rode i čaplje što su se tu desile kraj rita, čuše ga i žabe i gušteri u travi, pa stadoše i pritajiše

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

gromoviti glas velikog zvona, od koga se vazduh zatrese, a ljudi, makar bili u najvećem poslu, zastanu za trenutak i oslušnu, kao da prvi put čuju ovaj duboki potmuli zvuk.

Ćosić, Dobrica - KORENI

— preti i lako, sviklo korača hodnikom po mraku. Onda se na prstima ponovo došunja do vrata Aćimove ćelije i oslušnu. Čuje samo dva glasna disanja. ...

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Jedva sunčeva zraka ponekad zaluta, zaigra po zidu, kaže: — Ulovi me, ulovi! — pa ode. Devojčica napregnuto oslušnu. Iz dvorišta su dopirali dečji glasovi. Ču odskakanje lopte o beton, radosni smeh pobednika, pa ljutnju poraženog.

Dečak-kapljica potrča njime, ali sporo je napredovao, jer su se travke mrsile i šaputale. On oslušnu. Gle, pa o lekovitim travama je reč. Neke je i sam znao. Ali ko je Zvezdan o kome pričaju?

Zidovi pećine blistali su od raznobojnih kristala, treperili, kao da je duga pod zemlju zašla. Dečak oslušnu. Činilo mu se da čuje nekakve tihe glasove, a onda vide kako iz dubine pećine izlazi gomila razdraganih patuljaka,

Trebalo bi pripaziti na nju, videti šta smera, šta hoće!« List jasena podozrivo oslušnu šta među sobom šumi brezino lišće, ali ono je šumilo isto što i ostala zelena braća i na isti način treperilo na vetru.

— Dobro došao! — zašušta pesak s tisuću malenih usta, a talas se, zadivljen, prope uvis i oslušnu. Jesu li to u pesku školjke pevale ili je vetar sa visina doneo glas ptica?

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

A kad znojav i zadihan stiže pod veliki grm on se, nešto sigurniji ispod ove svetine grada, prekrsti, oslušnu još malo, pa se opruži i priljubi desno uvo zemlji.

Tada Gospod, ne mogući dalje da je podnosi, ostavi pero, podiže glavu, pa oslušnu i zamisli se, trudeći se da pojmi one čudne uzroke jedne tako nečuvene i paklene uzbune.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

U taj mah nešto šušnu više njihove glave. Oni ne opaziše, ali Pantovac lagano podiže glavu i oslušnu, pa, kad se šuštanje ponovi, on skoči i pruži pušku. I oni oboje poustajaše i pogledaše uplašeno iz svoga zaklona.

Ali, potrčavši malo, obuze ga neopisan strah od samoće, od sebe sama i od onoga večernjega sutona.. Zastade i oslušnu... Neko mu se približuje. A, jest, to je društvo, na koje je on bio zaboravio.

Pipajući zid i spotičući se po klizavoj podstrešnici, dođe do vrata kućnih, oslušnu malo i kucnu lagano o mokru dasku. Posle nekoliko trenutaka otvoriše se sobna vrata i začu se hod bosih nogu po

Htedoše da viču, ali ih sam Jovo ućutka. Čuvši glas Jovov, Đurica skoči s postelje i dohvati oružje u ruke... Oslušnu... ne čuje se ništa... Priđe k vratima, sluša... Nešto se neobično događa u kući, ne može biti drukčije!...

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Toliko je bio siguran da se poslednjoj samoći približava da se i ne okrenu, niti oslušnu. Nečim tananijim od sluha, ipak, oseti primicanje devojčinih lakih koraka i — potrča.

— Gle, vratio se starac! — uzviknu plećati seljak. — Ali, što zvoni? — seljak oslušnu i sumnjičavo zavrte glavom. — Nije ni jutrenje, ni osmrtnica, šta je? — Požar? Rat?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti