Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Vide njena široka pleća i ču kako piri vatru i u pepeo duva. Imala je dah kao da je oluja. Pavle nikad nije oslušnuo toliku snagu disanja. Bio je zanemeo od čuda. Luč je buknula, od njenog daha, posle dva-tri trenutka.
Đurđe mu onda ljutito dobaci pitanje, je li to pročitao u zvezdama? Nije, kaže. Nego je oslušnuo kako sluškinja Žolobova potpiruje vatru, izjutra. Diše kao oluja.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Skakanje žabe, čelo glave, izvesno je da je oslušnuo, ali odmah zatim zaguši ga san, tako da opet sve tone u težak zadah ovnujske kože, na kojoj mu leži gornji deo tela,