Upotreba reči osmehivao u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Očekivao je da će biti belaja. Višnjevski se, međutim, osmehivao, i na to. Pavle mu, kaže, kvari kombinaciju, i moraće on, Višnjevski, ostati, i – kako je kapetan izvoleo reći –

počela da se krsti, kad bi Pavle, katkad, u njihovom društvu, sedeo, ćutke, kao da nešto, izdaleka, sluša, pa se osmehivao, kao lud na brašno.

Kad bi na to mislio, gorko bi se osmehivao. Trifun to uopšte nije osećao. Smatrao je, prosto, da se žene ače, i teše udovca u familiji.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Ne bojte se! Eno peva Čamdžija!“ Položili su ga na nasila od pušaka i poneli na Tašmajdan, u Karađorđev logor. Osmehivao se: u njemu, ni tad, nije bilo ni straha, ni bola. Polako je odlazio iz sebe a svuda je bila svetlost.

Sigurnost ga je baš bila obuzela i zavodljivi Grk se sve prijatnije osmehivao dok su drugi, povremeno, osećali kako ih njegova vedrina opseda kao senka. U Beču, sve je pošlo još bolje.

Krakov, Stanislav - KRILA

Za granatom bukvom poginuo je kuvar Conja, koji je u mnogome zamenjivao ženu na frontu. Imao je rumeno lice, i meko se osmehivao. Kuglica ga je pogodila u glavu, dok je pekao na ražnju jagnje, i on je samo viknuo: — Sanitet... nosila...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti