Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Sve se u moru sunčanom kupa. Tu je i torba i na njoj rupa. „Il bila java ili sam snivo' — progunđa Ćosa uz osmjeh mio — brašno sam dao, nije mi krivo, vidim, i mišić gost mi je bio. Umalo torba stradala nije.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Dva rumena oblačića, u taj mah, pokriše mu blijede jagodice, a blagi osmjeh zaigra mu na obamrlim usnama. Njoj zadrhta luč u ruci. „Janko, kako si?“ zapita ga, drhćućim glasom.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
A zaleđen, mrtav, k'o da s lednih usta Jedan gorak osmjeh još treptaše mio... I kad crni sanduk, na konopce duge U dubinu spušten, krupna zemlja zasu, Samo vrisak majke, glas
Reče l', starče s'jedi, Na kog mrtva ćerka pomišljaše onda Onaj gorki osmjeh kad joj usta sledi? I da li ga prokle da u času tuge, I besvjesnog bola nad tim pustim grobom, Sadeć' plačnu vrbu u
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Moja zapeta napregnutost rasplinula se kao čudom i razbila se o njen tihi osmjeh i krotke oči. Jednom njezinom riječju, Bućko je bio stvoren. Stajao je tu, pred našim očima, živ i uobličen.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Dan bijaše pun. U vazduhu kao da se skanjivaše drhćući osmjeh problijeđela jesenjega sunca. Nad morem u vedrini povlačili se na orijetko svijetli, raščešljani oblačići kao vuneno
— Fala! — reče on, i još jednom pogleda gospodina sa naočarima, koji mu se potsmijeva. Taj osmjeh ga ubode i učini mu se da ne sluti na dobro. — Valja otstupiti spise državnome odvjetništvu!
Šantić, Aleksa - PESME
Pa da čuješ jošte zveket zlatnih grivnâ Kad naranču žutu baci cura divna, I da vidiš osmjeh i slatka joj usta, Bi i tebe s majkom rastavila pusta! Pa još one oči što svu milost nude!