Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— mrmljao je sklopljenih očiju, ali kako čudovište nije ništa preduzimalo, on se malčice osmjeli i proškilji na desno oko kao da nišani u nebo. Kakvo iznenađenje! Nad njim je stajala jedna krupna dobroćudna — krava.
Pazi, pa ovo je Stric. I Nik poviri i reče, takoćer šapatom: — Pa da, to je njegov šešir. On je. Lunja se prva osmjeli, zakorači iza žbuna i prodrma Strica za rame. — E, Striče! — Je li živ? — plašljivo upita Jovanče.