Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Telo mu prožma jeza... Zaustavi dah, napreže uvo i — ne ču ništa!... Pogleda nada se... nebo se osulo zvezdama; a one zvezde glede ga hladno i podrugljivo kao oči uhodine, koji je pronašao krivca, pa se pravi da ga ne
To zagorča život Kruški. Beše već oslavilo proleće. Prijatno beše sedeti uveče pred hanom. Nebo se osulo zvezdama... Iz okolnih bara razlegao se kreket žaba.
Suton je ocrtavao predmete u daljini. Malo-pomalo pa osta pred očima njihovim samo bela vodena pruga... Nebo se osulo zvezdama, vetrić pirka i šušti po zelenom lišću, a tamo daleko, daleko čuje se lavež pasa...
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Usnice joj se trzahu grčevito, po licu se osulo smrtno bledilo, a ona diše naglo, otvorenim ustima, kao da joj je malo vazduha. — I vi baš hoćete...
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Proleće sijnu na dolju, breg, Da stopi s njega i led i sneg! Leto je žarko ponelo rod Po vrtu, njivi, osulo plod. Šenica zlatna, jedri joj klas, Rujno se voće smeši na nas, Sunce sve gori, sažiže tle, Al' bistra voda rashladi