Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Ali tek uz to masno mezetisanje osuo bi se prijatan razgovor. Svi su bili znanci, pa je i razgovor njihov bio poverljiv... — Služite se, gospodine!
Pandurović, Sima - PESME
BOLESNO PROLEĆE Nestalo, najednom, zime daha zloga, Prolistale grane svakog mladog šiba; Cvet osuo krune novog, belog gloga, Vetrić svežu travu miluje i giba.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Ja,... ja ne znam“, reče ona zapletavši se, a rumen joj se osu po licu, kao da si je žeravicom osuo, „ja mislim e će zbilja to biti!“ Otac i majka poglednuše se. Milica zinu, pa je gledaše u čudu.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Sunce je odmaklo, grije, ali nema pripeke. Rade se ne osjeća zamoren: tek što mu se obrazi zarumeniše, a po čelu osuo se lakim znojem, jer uzbrdicom išao je mahom kao i ravnicom.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Siktao je, bogoradio i mumlao, jedva čekajući da kaluđer nešto progovori da bi još žešće osuo. Ovaj je ćutao. Ništa nije rekao ni kad je Lauš pomenuo svoju najoštriju zamerku, da je manastiru preče zdravlje