Upotreba reči osvanuti u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

je dugo posmatraše, pun tuge i saučešća, pa onda, onako poluglasno, kao da sâm za sebe govori, reče: „Teško da će živa osvanuti!“ I on se nije prevario. Kad je izjutrta došao, moja dobra tetka ležala je mrtva na svojoj jadnoj posteljici.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— reče Stanko. — Bolje našli! Pa je stadoše ljubiti. — Otud vi? — Ovo je po dogovoru. Sutra će ih još dvadeset ovde osvanuti — reče Nogić. — Harambaša je podelio družinu: polovinu odvede on, a polovinu posla ovamo, tebi.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Nego odfikari ti onako po pavorski komad jedan. Ko zna u kom će sokaku ča-Nića osvanuti i fruštukovati! Pa neka mu se nađe u njegovoj beamterskoj torbi.

Matavulj, Simo - USKOK

što se neće obistiniti njihova nagađanja, koja su činili toga dana u zoru, kad su silazili tim putem, biva, da će osvanuti mlak Božić. Jer poslovica kaže: „Sačuvaj nas, bože, vedra Božića, a oblačna Đurđeva dana!“ To zbog ljetine.

— zapita vladika začućen. — Doma, gospodaru. Prekosutra mi se udaje sestra, pa sam rad osvanuti onamo! — Rođena ti sestra? — Nije, gospodaru, no kći Raka Mrgudova, a ja ću joj biti barjaktar.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Ako ovđe zanoćimo, neće nijedan živ osvanuti — poklaće nas zvjerke. Ne potraja dugo vremena, ugledaju kuću na vr'u jednoga brežuljka i upute joj se.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

rosa i uviti tama ove noći; koliko će usana koje na domu čekaju vreli, slatki poljupci, puni nege, ljubavi i milošte, osvanuti sutra neme, hladne i ukočene!...

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Vlada, a ovaj isti David, s ovom istom svojom blentavom glavom, i s ovim istim lopovom, mogô bi jednog jutra i u Beču osvanuti. Nemoj te vi misliti šta mislite! Ako ne čujem ono: U Ime Njegovo, odma' idem na Okružni Sud.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Mišljahu da neće živ osvanuti. Ivo, saznavši za seosku nevolju, veoma se uznemiri i rastuži. Za večerom, da odahne od očeva gnjeva i težačkoga

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ne znaš to, našto će ti kad, omrknuti, osvanuti li dan. Drvo na Jug, na Sever li, kud je ispočela rastući mu navinuto, tamo doposle (ako s podsečenjem, ako ga vetar

Na slatko zapajan, okusi i gorke žuči; šmrkni i čemerike! Dokle jednim ne smrkne, drugim ne može osvanuti. Ko osle, štono se zove magare, panti jasle svoga ti gospodara! Vetar šakom hvatati. Od miša vuk.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti