Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Što da me gleda ovakvog?“ Đurđe ga je, međutim, nudio, neprekidno, da pije: „Pij, dugo je do skele! Propašćeš! Osvetiću se ja! Pamtiće kirasiri kad su te vodili u arište!
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
oči zaplamteše od gnjeva i besa - ili to beše samo otsjaj plamena u peći - a kad vatra istinja, on se osmehnu i reče: „Osvetiću se vama svima kao nekad onom školskom drugu u Grentemu!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Što mi krvavo srce premeće, Što mi na dušu hladnu ručicu U grozničavom svome zanosu Kao svetinju svoju nameće? Osvetiću se! KAP. ĐURAŠKO (ozgo na steni): Oh, skupa poljupca!
(Jedan kapetan do Đuraška pada ranjen.) KAP. ĐURAŠKO: Zar pade? Osvetiću te, — juriš, Crnogorci! Na stranu s puškom — s noževi! Pa srce traži svoga dušmana!
Stanković, Borisav - TAŠANA
— Ne smemo ni da privirimo tamo. MLADEN (seda na minderluk i tare znojavo čelo): Osvetiću ja sve to krvlju. HADžI RISTA Ej, Mladene, sinko, je li ti ja govorah da tvoje dete nije bilo za ovakvu kuću, za