Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
I gledam kako taj hrast, otad oluje, šumni bog, bog kome sunce izgreva iz krune, osviće u nekom zimskom jutru kao naramak drva kraj furune.
Matavulj, Simo - USKOK
— Uh, čajine! — reče Krcun. — Ali njeka! Već je kraj zimi. Noćas je sreta ljeto. — Kako to! — pita Janko. — Pa osviće Sretenje, a mi bajemo da se tada susreće zima sa ljetom; ona odlazi a ono dolazi.
— Što bi, kneže?! Govori, ako si božji, kako ti ne bih pomogao!? — Evo šta je! Sjutra mi je krsno ime, crno mi osviće! I ja eto u ovolikoj pometnji zaboravih, a zvah silne zvanice, koji ništa ne znaju za ovu našu novu žalost!
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
MOROVIĆ Četvrt ure prh i lepet. Triput trojkom gađam devet. Morovićem, u osviće, jednače se smrt i biće. S nečim petim nešto treće tek krilima zalepeće.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
NEOBIČNA PSOGLAVI Psoglavi (ili pasoglavi ili i džigande) „žive u pećinama tamo negdje u mračaju, u zemlji gdje dan ne osviće, i sunce ne svijetli. Sa svijem su kao i drugi ljudi, samo imaju pasju glavu, gvozdene zube, i oko na vrh čela.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Nova kraljica videći prvo i drugo jutro da njezinu mužu osviće ispod glave po sto cekina, začudi se i treće jutro kridimice ukrade mužu | pedeset a pedeset ostavi mu; ali kad joj se
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Razmišlja: „I sutra osviće dan, ko zna da bog providi za duhan i kruh!” Još dugo bi se tješio tom nadom i ne bi s mjesta krenuo, da nije opazio
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Glava da ti se zavrti pred tom zamršenom mrežom bjegunaca i gonilaca. Drumom podno Gaja svakog jutra osviće novoutaban trag dječjih nogu. Đaci prolaze u školu.