Upotreba reči otadžbini u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

A ja velim: sin sam ove zemlje, odavno istina u njoj ne živim, pa je pravo da joj se odužim. Svaki treba da pomaže otadžbini na svoj način, kako može. Ja ovako, jer sam nesposoban, tri sam prsta izgubio u fabrici.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Svi su prožeti živom ljubavlju prema otadžbini. Osobita je odlika šumadijskog stanovništva kao i stanovništva stare Raške: gajiti nadu i veru u budućnost i nikada ne

Mada nisu imali universitet (koji su dobili tek u svojoj oslobođenoj i proširenoj južnoslovenskoj otadžbini) i mada je broj srednjih škola kod njih bio vrlo ograničen, Slovenci su se vrlo često odavali višim studijama.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Maloj deci se, tako reći od kolevke, upravo pevanjem ovih slavnih junačkih pesama usađuje u dušu privrženost otadžbini i razvija duh borbenosti.

Matavulj, Simo - USKOK

Da ako ne bude pošljednji u novoj otadžbini! Ali poslije te trenutne plime nadanja nastade odmah osleka očajanja. Nenadno, kao iza zasjede, obuze ga čežnja za

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

bio kao neka vrsta i svetovnog poglavara, carske privilegije izdate su im više kao konfesiji no kao narodu, i u novoj otadžbini organizovali su se kao celina na verskom temelju, gotovo u vidu jedne teokratije.

U Preodnici je izišla i prva njegova originalna priča Noć na mostu. Ali glavni njegov pripovedački rad otpočeo je u Otadžbini od 1875. Stvari koje su tu izišle, i još neke nove, štampao je u dvema sveskama Pripovedaka (Beograd, 1870. i 1882).

glavne stvari Školske ikona u Slovіncu, 1880, u dobri čas hajduci, Na bunaru, Verter i Sve će to narod pozlatiti u Otadžbini 1880—1882.

Prvi njegov bolji posao bile su Jesenje slike, u Otadžbini za 1892. Posle toga došao je niz pripovedaka po raznim časopisima i listovima, od kojih su najbolje, pod naslovom Slike

U svoju kritiku unosi i ličnog elementa, kazuje svoje utiske, osećanja i shvatanja. U tome pravcu radio je u Istoku i Otadžbini pozorišnu kroniku, i ti članci, u kojima se često govorilo o sasvim neknjiževnim komadima, odštampani su u knjigu Iz

je počeo pisati po političkim listovima, još početkom osamdesetih godina, ipak početak njegovog književnog rada bio je u Otadžbini za 1887. 1889. počela je izlaziti njegova sjajna studija Bomarše.

Kao pozorišni kritičar prvo u Otadžbini, potom u Srpskom književnom glasniku, zatim kao dramaturg i upravnik Narodnog pozorišta, Janković je bio od znatnoga

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

“ Bilo kako bilo, Nove godine nema, pa nema! Eskivira nas, znači, u tome je štos! Uostalom, u mojoj otadžbini sve kasni: avioni, železnice, pozorišne predstave, jesen, kiše, paradajz, tramvaji, penzije, sve — sem onog tipa koji

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

je moje telo, umorne su moje noge — Al' je krepka volja moja, što me noćas vama vodi, Da posvetim život rodu, otadžbini i slobodi. Prezreo sam carske dvore, carsku krunu i porfiru, I sad, evo, svetlost tražim u skromnome manastiru.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

3 SIROTE MAJKE... 6 OD SADA PRIPADAMO OTADžBINI 9 ZDESNA, U TOPOVSKU KOLONU!... 22 NA DUGOM MARŠU 28 TAMO SE GINE 32 NA PADINAMA CERA 39 NA DOMAKU POGLEDA I SLUHA

I požurih se da utonem u onaj narod, koji je već preživeo ove prve, teške utiske rastanka. OD SADA PRIPADAMO OTADžBINI Osećao bih se lakše, čini mi se, da sam u nekoj jedinici koja se mobiliše u mom rodnom mestu.

— Vi odsad pripadate otadžbini... Ona neće zloupotrebiti vašu dobru volju, ali isto tako i svaki onaj koji se ogreši o pravila i propise, iskusiće

Nije se imalo kuda više, i komandir je sakupio ljude: — Vojnici!... Zakleli smo se na vernost kralju i otadžbini i naši životi u ovom vremenu ne pripadaju nama, već otadžbini... U ratu ima srećnih doživljaja, ali i teških trenutaka.

Zakleli smo se na vernost kralju i otadžbini i naši životi u ovom vremenu ne pripadaju nama, već otadžbini... U ratu ima srećnih doživljaja, ali i teških trenutaka.

Komandir se zagrcnu, obuhvati njegovu glavu i poljubi. — Ti si se odužio otadžbini... Hvala ti htede još nešto reći, ali mu zaigra donja usna, on trepnu nekoliko puta i brzo progovori: — Srećan ti put!

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

slavnu i vitešku prošlost našeg naroda, a na samrti ostavi mi amanet: „Sinko, meni smrt ne dade da umrem u mojoj miloj otadžbini, sudba mi ne dade da mi kosti primi ona sveta zemlja koju sam krvlju svojom natapao da bi slobodna mogla biti.

Jedan mi reče da ga je njegov ministar odlikovao za retke zasluge i požrtvovanja prema otadžbini, jer je rukovao mnogim državnim novcem punu godinu dana, a u kasi je, pri pregledu, nađeno samo dve hiljade dinara manje

Na grudima Eskulapovim biće zlatom urezane reči: 'Građani grada Kradije, iz večne zahvalnosti za zasluge prema Otadžbini, lekaru Mironu'.” Ovakvih vesti bile su prepune novine.

” „Ja sam samo vršio svoju svetu dužnost prema otadžbini!” Više njihovih glava lebdi u oblaku golub i u kljunu nosi traku na kojoj su reči: „Milostivi Tvorac otklanja svako zlo

— Ja to pitanje, gospodine, neću ostaviti, jer to mi, najzad, nalaže dužnost koju imam da činim prema našoj miloj otadžbini kao sin njen.

i bole je što više, a glavno je da smo svi u osećanju i mislima složni, dišemo jednom dušom kad je pitanje o našoj miloj otadžbini.

A, već, po sebi se razume da je svaki građanin za ove velike usluge otadžbini, ko manje ko više, obasut odlikovanjima za građansku kuraž i vrline.

rešiše da pokupe za tu celj sve depozite državnih kasa, gde je deponovan novac privatnih lica, da na taj način pomognu otadžbini koja cvili u nevolji.

On mi pričaše još vazda stvari, no ja ga od uzbuđenja nisam razabrao. Ali sam poslednje reči dobro čuo: „To je usluga otadžbini, koju ne može i ne ume svaki narod da ceni!” Stigosmo na zbor, gde je već otpočet izbor časništva zborskog.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

opravdaćeš jedino radom tvojim u skupštini, radom koji na prvom mestu treba da posvedoči tvoju i našu ljubav prema otadžbini! Živeo! Živeo! NAROD: Živeo! Živeo! Živeo! (Muzika svira jedan kraći marš.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

— Dosta si saveta dao Unesku! Vrati se otadžbini, to jest, meni!” „Ovde je ukinuto svako prizrenje, Ko crv se uvija biće tašto!

Pandurović, Sima - PESME

VOJNIČKI RASTANAK Našoj majci javi da idemo, Vrâne! Nas će tući oganj, snegovi i kiše. Otadžbini svojoj u prolećne dane Doći ćemo s vencem pobede na glavi, Ili nikad više, ili nikad više!

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

328 CLXVII ZAROBLjENOJ BRAĆI 330 CLXVIII OTADžBINI 332 ZAVRŠNA PESMA 334 CLXIX PESNIK I PESMA 335 ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE UVODNA PESMA I Hajd'mo, o Muzo!

V. Rajić CLXVIII OTADžBINI Krv rođena me sveg sažiže vrela; U suzama se pokajničkim kupam; Sa svetim strahom, pogružena čela, Pred žrtvenih Ti

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Da bi se takva hartija mogla proizvoditi i u njegovoj otadžbini, zatraži on iz Aleksandrije seme papirosove biljke i zaseja ga južno od Sirakuze uz rečicu Kiane, gde i dan današnji

On mi priča: „Kad dorastoh za velike škole, behu prilike u mojoj otadžbini očajne, varoši opustošene, a škole prazne. Zato je moj otac mislio da će u ovoj carskoj varoši, pošteđenoj od rata,

godine. Njutnu beše dosuđeno da taj vrhunac svoje naučničke karijere preživi za punih četrdeset godina i da u svojoj otadžbini doživi zasluženo priznanje za plodove svoga uma.

jedno od ministarstava, ali se Antoan ne mogade odlučiti da se primi te dužnosti, ubeđen da na polju nauke može služiti otadžbini bolje no na polju politike“. „Vaš muž se, dakle, držao postrance svih zbivanja javnosti“. „Da.

dirljivom pričom mi omogućili da proživim sve što se za vreme mog dugog otsustva odigralo u Vašoj porodici, i Vašoj otadžbini“. „Vrlo mi je milo što sam Vas opet videla. Nisam Vas zaboravila ni za vreme teških dana što sam ih preživela.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

pod kojima je uzdisao na Krfu, nisu jedno isto što i onaj njegov hrast pod kojim je, čuvajući stado, pevao u svojoj otadžbini.

Da iznesu ceo naš muzej pred nas, mi se ne bismo zaplakali. Jer kod nas je razum. Jer mi razmišljamo o toj otadžbini, razgledamo je sa svih strana; pretresamo i njene pogreške prema nama, kritikujemo i osuđujemo, katkad, ako hoćeš,

Tada je ognjište, tj. otadžbina, izgubilo svoj značaj. Pa je došla filosofija i otkrila nove dužnosti pored one prema otadžbini, i proglasila čoveka građaninom sveta. A ljubav prema otadžbini dobila je sasvim nov oblik.

A ljubav prema otadžbini dobila je sasvim nov oblik. Umesto da je voli zbog bogova, čovek je sad voli zbog dobročinstava i koristi što mu ih

Eto tako su se izrodili sukobi između podanika i upravljača, jer je privrženost otadžbini onih prvih sve više slabila. I kad se ona slepa odanost nije više mogla prirodno da izazove, onda im ništa drugo nije

Razume se zbog toga što on uviđa daje religija to što uslovljava najpredaniju odanost otadžbini. — Ali šta bi ti hteo, hoćeš li da odrekneš nužnost podaničke odanosti državi?

Jest, u ime Božje zaklinjemo se mi na vernost otadžbini ma kakva ona bila, ma šta ona htela, ma gde ona mislila da nas povede, za Pravedno ili za Nepravedno, za Istinito ili

Neka osigura normalan život unuku, ako ne može ocu i sinu. Ja tražim razlog patriotizmu u dugu koji imam otadžbini, u obavezama svojim prema njoj, i samo u tom i ni u čem drugom.

sam razmišljao: „Rat je već svršen, i zar sad da ostavim život ovde, kad bi trebalo da otpočnem nov u uvećanoj, srećnoj otadžbini? Mi već odstupamo. Potrebno je da se spasem što pre, brzo...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

naći će nas odmah. Nalazimo se na pragu svoje zemlje. Oni vrhovi planina koje gledamo već toliko, pružaju se u našoj otadžbini. Druga je ovo godina kako uzalud priželjkujemo da jednom već krenemo.

— veli Luka. — Zašto?... Ja nisam od onih ljudi koji izbegavaju svoju obavezu prema otadžbini. Pune tri godine tukao sam se, a evo me i sada.

Setio sam se i Francuza. Napisao sam staroj gospođi, kojoj sam govorio o dužnosti, otadžbini... Sve tako neke besmislice... Bilo je četiri časa.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Sava je još pre rođenja predodređen za podvig služenja otadžbini. Uzdižući sebe, on uzdiže i svoje otačastvo na viši stepen duhovnosti: svrha njegovog postojanja jeste otačastvoljublje.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Klonulo je moje telo, umorne su moje noge Al' je krepka volja moja, što me noćas vama vodi, Da posvetim život rodu, otadžbini i slobodi. Prezreo sam carske dvore, carsku krunu i porfiru, I sad evo svetlost tražim u skromnome manastiru.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Evo Vam odgovaram još usput na belom dunavskom brodu koji me nosi otadžbini. Sedeći na njegovim širokim leđima, gledam kako prolaze pored mene podunavski predeli: ravnice i brežuljci, stare

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Nemoj ti da misliš da te vojska izbriše iz svog spiska. Jok, brate, nego te kroz ceo život zivka kad god otadžbini zatrebaš!

Ako je pak brak jedna dužnost prema otadžbini, onda bi ga bar trebalo tako udesiti da se država oduži priznanjem za dobro i savesno vršenje te dužnosti.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A tu su stali kao zamrzli, očajni zbog dalje neizvesnosti. Prvi put vojnici su zastali neodlučni. Videli su oni da otadžbini nema spasa. Trebalo je ostaviti kuće, porodice.

Sada treba da ostave žene i decu, stare roditelje. A i sami vide da za ovaj momenat otadžbini nema spasa. Treba imati moralne snage, pa ne podleći iskušenjima...

Do ovoga časa ispunjavali ste časno i pošteno dužnost prema otadžbini. Niste posrnuli ni pred navalom bajoneta, ni granata. Pokolenja će pričati o vašim herojskim delima...

Komandir se okrete i nekim vojnicima, koji su stajali u blizini: — Priđite i vi... Dakle, mi se zaklinjemo Kralju i Otadžbini, ali ne topovima. Nije nego!... Još i na rudu da se zaklinjemo...

Osećamo da se desilo nešto teško i kao da slutimo nešto crne i gore. Umesto da se približavamo otadžbini, mi smo sve dalje od nje. 6. avgust Baterije su u toku noći izišle na nove položaje.

Vaš zadatak prema otadžbini izvršili ste verno i sa samopregorevanjem. U ovom momentu, ja ne mogu ničim da vam se odužim do time, da vam, kao

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

lišili su izdajstvo svakog opravdanja, učinili ga jednim opštim pojmom pod koji može da se podvede svaki prestup prema otadžbini i, sa druge strane, dali heroizmu kosovske epopeje određeniji, narodni karakter.

Osvajač je sve nemirnije živeo u našoj otadžbini. Smrt ga je vrebala sa svake strane: u gori, na polu, na putu kod kuće, kad je usamljen i kad je u društvu, po mraku i

I jedne i druge ispunjene su junačkim podvizima i herojskom ljubavlju prema otadžbini. Postoje, naravno, razlike u situacijama, uslovima i načinu borbe, ali glavna je razlika u emocijama i izrazu; u

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti