Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Malenica, pošto se umije, otare i od kavge i vike utoli, preduzme reč, govoreći: „S moje strane neka bi bilo jošt toliko kaluđera koliko i[h] je, samo
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
rane — no ne može; na ustima osjeća dodir njegove prazne, mrtve puti, besvjesno ruka joj bježi k ustima da taj dodir otare sa svoje žive puti, da ga uništi.... — Ukrcajmo se!
— He, neka ostanu oba na otaru! — ne popušta Žižica, i otare rukom usta. —Dobro govori... Neka ostanu oba... —To ne dopuštam! — plane dum Andrija. — Napokon, ko ste vi?...
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Budi bog s nama! Da mi je nešto drugo... E, zbogom Nastase, i do viđenja u Americi — smeje se Srba. A gospa Nola otare znoj s čela i sede u krevet. Uto se opet ču tamburica, i vanredno tiho pevušenje. — O, Bože!