Upotreba reči otca u književnim delima


Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Pak onda ćemo, rekoše, viđeti našto će se njegovi snovi izvršiti. Da ako ne zastideše se svoga im brata ni od otca im stara ne uzbojaše se, kako bar jedžeka im donesena ne usramiše se, poslušnoga mu obraza?

nisam li ja vama mnogo vikao i govorio, podajte vi mira detetu i ništa mu zla ne činite, brat je on naš, od jednoga otca smo svi mi! I eto, sad je prispelo ono dobi te njegova se krv izsikuje iz naših ruku!

blaženi i divni Maksim bijaše od kolena blagočastivoga Simeona Nemanje u hristjanstvu prvoga kralja srbskoga otca Svetoga Save; sin despota poslednjega Stevana.

Te tko bi njih nadgovorio i po tome priverio da ja Marija nisam zlim putem pošla grešiti izostavši bez otca, bez matere si rotna?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti