Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Istinu, efendija. Ti znaš da sam ja dobro video. — Pa?... — Sad, ništa. — Kako ništa! — ciknu Lazar. — Otećemo je! — To nećemo moći. — Što? — upitaše svi. — Zato što je tamo Stanko. Nastade tajac... Sve obamre.