Upotreba reči otiti u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

A ti, dugonjo, da im, po smerti mojej, na dosadu ne ideš, niti u goste, niti na posješčenije. A otiti vo svoje otečestvo, ni po smerti mojoj, želatelj nisam. Nego tu, gde mi žena este, i dete bude, prebivati, i mrtav.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

vam je što mučno i teško od nas, mi kako smo ovde došli tako ćemo uzeti što imamo svoje dobro, te lasno na stranu i otiti.« Al' onim to bi u volju, tek isto da dostane Dinu za svoju ženu.

I dođoše pred cara te ih okovlaisaše, to mu rekoše: »O caru čestiti, ako ti pustiš kod sebe zdravu i čitavu doma otiti ovu momčad, to znaj, da će oni nama doposle dosaditi. I hoće vojevati na nas.

ovom grešnom prokurvatom vilajetu držiš, hališ se i bašiš, ponosiš se i dičiš, misliš da ćeš tako sit i nakićen u raj otiti, štono bi ti poviše od onih valjalo o spasenju znojiti se.

Volim bar odovud izaći te tamo otiti u Zaharijinu kuću boraviti mi kod moje surodnice Jelisavete dokle vidim što će se od mene zbiti i našto se izvršiti

Gde sedi, iz koga je grada, varoši li, hoću ja n tamo k njemu otiti da se bar napsujem š njime i izružim ga kano ništo čoveka.

i za malo dobi sve ćemo naše, što god imamo, ostaviti a mi samo goli s naši deli (dobra li budu, zla li) tamo otiti. Kako god što smo se goli rodili od matere, tako i tamo goli nazi pred Boga ćemo stati.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti