Upotreba reči otić u književnim delima


Ršumović, Ljubivoje - JOŠ NAM SAMO ALE FALE

Uglavnom ona se mene boji. AŽDAJA SVOM ČEDU TEPA Nakazice moja lepa! Ostavićeš svoju majku, i otić’ u neku bajku, Ješćeš lude kao repe, najmiliji moj akrepe, Šta će s’ tobom biti, ko zna, lepotice moja grozna?

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

— Al̓ to ti je baš dosta. Sad znaš zašto su svi jaukali pod višnjovcom i znaš di je pravda, pa sad možeš otić i ocu kazati. Nego, da bi i drugim ljudima mogô sve to pokazati, uzmi te dvi tikve sa suzama, i nek te bog živi!

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Il’ ćeš naći ovde ko će Da se duše svoje seti, Il’ ćeš otić’ višnjem ocu — A on će nas sve prokleti. »Neven« 1882.

Ćipiko, Ivo - Pauci

—Nimam nikoga, — oblovito odvrati djevojka. —Nikoga! . —Ja grem, čekaće me majka s živim na drugoj ogradi... — Otić' ćeš i ništa mi nećeš reći? — Ča ću vam reć'? — poče se čuditi djevojka.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Sjutra jeste lijep Vidov danak, viđećemo u polju Kosovu ko je vjera, ko li je nevjera! A tako mi boga velikoga, ja ću otić sjutra u Kosovo, i zaklaću turskog car-Murata, i staću mu nogom pod tr'oce!

Al’ besedi Smiljanić Ilija: „Oj Stojane, da moj mili brate, sutra jeste petak, turski svetac, car će otić s Turcima u šetnju, a carica s bulama u šetnju; već ti kradi ključe od riznica, ja ću krasti ključe od arova, pak da pusta

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti