Upotreba reči otkada u književnim delima


Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Ako mu ko udeli — dobro, ako ne — ništa. Leži jednako. A otkada počela ona, Naza, da mu od svoga odvaja i daje, otada još manje je prosio a još lenje, upornije ležao.

— Pa tvoja žena. — A! — poče on kao da se dosećuje — umre ona. Još otkada je umrla. — Kako? gde je umrla? On jedva okrenu glavu da me pogleda.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Praznina njegovog života, uzaludnost porodice, žene i dece, kuće i kućišta, povratka, svega toga što čine, rasla je otkada ih je gledao mnoge, tako daleko od njine zemlje, u tuđini, kroz koju su išli kao gluvi i mutavi, ne znajući kuda ih vode.

tako države, kao i svoje igračice i tvrdoglave glumice, gledao je da izvuče proleće, ne zalazeći dublje u rat, naročito otkada ga njegov krug, iz Versalja, izveštavaše da Pruska uspeva na francuskom dvoru, da se savez sprema i da godina neće proći

Pojava vampira, koga su skoro svi već bili sreli, samo je dopunila nesreću koja naselje beše snašla, otkada je Vuk Isakovič bio, sa najboljim ljudima, otišao na vojnu. Oko zvonika se više nije skupljalo na molitvu.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Singidunum. Sin-gi-du-num. Sing. In. Dum. Dum. Dum. Otkada ne sanjam na maternjem jeziku? — Na šta to ličiš? — pita carinik Žan Žika, upoređujući ga sa znatno mlađom fotografijom

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Bre... bre... znaš koliko ih ima!... Sve se poređali: žensko, muško, žensko, muško... Ima deset parova... Jer, znaš, otkada su došle ženturine onim ženjenim, ovi opet nisu mogli da ostanu u selu, već podigli šatore na kraj sela...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Stranci, i polusvet, koji je u Beču, oduvek, malo dobroćudan i familijaran; a sad, otkada je u njemu puno devojaka i žena iz „srednjeg, i činovničkog staleža“, još više. Mnogo bosanskih trgovaca.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Pljušti ko zna Gde, otkada, Pre Poklada. Jeca oluk, Plače streha, I grgolji Stabla šljiva Smolu sluze, Ponoć roni Tamne suze.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Ali što je Sofku najviše uznemiravalo, to je što, otkada ona počela da raste i već se i razvila u ovu svoju čuvenu lepotu, on, otac, sve ređe dolazio.

Znaš ti gazdu. Ali odmah bi okrenuo da je hrabri: kako će ga sigurno poslati ove subote, jer otkada nisu ništa pazarivali.

Međutim iz one druge sobe jednako je dopiralo ono svekrvino cviljenje, da mu se činilo da joj se, otkako ju je udario i otkada ona već cvili, sigurno već cela prednja strana lica onako u krvi izgubila u zemlji.

Ali što se, otkada je otišao tamo u han, ovamo bar ne navrati, ne dođe da se time, ne Sofki kao izvini za sve što je onako pijan radio,

— Zar smo znali, bre, Arso? Ali, znaš ga ti. Otkada se sa svadbe vrati, kao da nas je hteo da prevari, tako je bio mek. Nikom rđavu reč, ni „potamo se“.

Pandurović, Sima - PESME

BEOGRAD U ROPSTVU Otkada te nisam video, moj Grade Na stavama mirnim Dunava i Save, Gde sam svoje dane provodio mlade, Dane prvih snova,

Stanković, Borisav - JOVČA

SLUGA E pa kako ću? (Pokazuje na sunce.) Eto već otkada je dan a toliki posao čeka. Ne znam, da opet ja ne budem kriv... MARIJA Kako »ne znaš«? Ti bar znaš.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Iz Berlina doneo je manuskript svog naučnog dela i teškom mukom našao mu izdavača. Otkada je to delo izašlo iz štampe, leži, nepročitano, na njegovom stolu“. „Njegova „Analitička mehanika?

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

da oseća ono isto, što je i u detinjstvu osećao; učini mu se da je i on sam onakav isti, kakav je i u detinjstvu bio... Otkada pamti za sebe, nikada mu još niko nije tako otvoreno u dušu zagledao...

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— i, da je nije stid, sita bi se naplakala. Devojka već zaboravlja broj dana otkada su otplovili, i željno iščekivani kraj naslućuje u duši: toplije je u prostoru, i toplota narednih dana kao da joj nosi

Ali otkada se oženio, ne odlazi više na rad, a oženio se, i preko volje, morao je, jer još koju godinu, pa ga cure ne bi htele; on

Marko se veselije spremao na put otkada mu je Božica najavila da će i ona s majkom i s njime u Primorje sići. On već davno za njom pristaje i čeka samo da

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

koja niti bi bila moguća niti se može razumeti bez podrazumevana dva stiha iz Pandurovićeve pesme o Beogradu: „Otkada te nisam video, moj Grade, / Nad stavama mirnim Dunava i Save“.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

VASA: Pa tako, da je zbrine. Ti vidiš i sam, pametan si čovek. Dara nije više dete, prešla je, otkada, dvadesetu godinu pa vreme je da se misli na njenu udaju. ČEDA: Ama, kakva udaja, pobogu čoveče!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

— Ne dam ja marjaša za te vaše sprave, otkada mi onaj haubičar udari u rov pa mi koje pobi, koje rani, jedanaestoricu... Taj mi je slučaj bio poznat.

Zemlja u sebi ne skriva ništa, a noge imam da sam kadar stići i uteći... More je podmuklo... Pogotovu u toku rata, otkada pronađoše one proklete sumarene... Navikli smo da posmatramo orlove, a tamo se roje ajkule. Džaba ga bilo!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

RADOŠ: To nikad ne bi! BOGDAN: A mi idemo Turcima — Vi’š, starče! Otkada Đurđe ženu dovede — Mletačkog dužda porod pakosni — Ne prođe dana za tog vremena, A da sinovi naših planina

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

— I kao da je još otkada došao, otkada tako sedi, čeka na ručak, nestrpljivo, gladno počeo bi da žuri. — Hajde, hajde da se ruča! Gde je nana?

— I kao da je još otkada došao, otkada tako sedi, čeka na ručak, nestrpljivo, gladno počeo bi da žuri. — Hajde, hajde da se ruča! Gde je nana? Zovite je.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Imaj ti dobra gospodara, pa se ne boj nikoga, već boga! U Ilijinoj kući logom leži sinovac mu Niko. Otkada mu roditelji pomriješe, živio je inokosan u svojoj kući. Jednom, vraćajući se iz planina, oznoji se i u putu okisne.

Rade se okrete i začudi. Dosada nigda je još nije viđao u planini, a rijetko je viđa i u selu, otkada je odbjegla i za drugog se udala. Iako je jak i gospodar od sebe, nenadani susret zbuni ga — i zastide se.

Radivoj kaza jednom Cvijeti da će je curske nedjelje u varoši iz kola sa sobom povesti. Već vrijeme je, jer, otkada mu je majka umrla, u kući žive kao živine: nema ko da ih drži u redu, ni da ih ispere; i svome ocu govorio je —

—A što? —Ne mogu da ga već vidim živa! ... A prije, kako—tako, nekako se bila na nj navadila... Ali otkada ono u planini sjaranismo se nas dvoje, ne marim ga na oči! Ne znaš ti kako je to teško ! ... Čini mi se tuđ .....

A što su mene ovdje slali? ... Prokletstvo! — Zašto, pope, prokletstvo? — veli Ilija. Ta otkada ljudi pamte, uvijek je tako bilo .... Bolan, pope, svaka je Vjera od boga...

— Što? — „Kuljav je”, — odgovori. — Pa što ga varaš? — „Dokona”, veli i puče od smijeha. Pop Vrane, otkada čobani proniješe glas da su Radu vidjeli sa Mašom u jari noću, strasnije čezne za njom.

se gazda Jovo oborio na popa Vranu: ono jest, ranije bili su dušmani radi toga što pop zavrgnu seosku blagajnu, ali otkada se govori o nekoj slozi između lacmana u varoši, za koju govorahu da će biti od velike koristi težaku, — pomiriše se.

Izvadi koliko je trebao u srebru i zlatu, jer banke nije držao otkada mu ih bijahu nekolike miševi nagrizli — i opet postavi kamen kako je prije bio. — Evo para, Rade!

Prekide ga u mislima što ga salijetahu: bio je zamišljen, neveseo. — Rade, bolan ... što je s tobom? Otkada se ne vidjesmo! —Ta vidjeli smo se ovaj čas! — odgovori mirno Rade. — Ne brojim ja onakova viđenja, već ovakova .....

Petrovo ršanje doći će za koji dan na Dražbu; već je sudbeno ustanovljen i dan. Nije, otkada mu dva sina uzeše u vojnike, plaćao redovito tez i propio se čovjek, a ostala djeca nejaka ....

zapodjene razgovor, a kad Božica skide sa vatre bakru i umiješa puru, odloži lulu i prihvati sa kućnom čeljadi da ruča. Otkada je čuo u varoši što gazda Jovo smišlja da uradi od Rade, boji se za svojih deset talijera.

čemernija je, i kao da se pomalo gasi u njemu ono što tolikom vatrom plamtijaše u snažnoj mladosti života mu — uvijek otkada je za se saznao... A kako je ranije takove noći sa slašću u životu dočekao kod rasplamtjele vatre!

Stanković, Borisav - TAŠANA

(Pauza.) Ili ne! Čekaj! Imaš pravo! Ne možeš ti meni ništa kazati, dok ja prvo tebi sve ne kažem. Treba! Otkada ja mislim da treba sve da ti kažem.

Stani): Stano, veži mi nizu. Otkada je vezujem pa ne mogu. (Gleda niz sebe i kao crveneći od stida zbog svojih lepih haljina): A i ovo!

— Za to treba mnogo para. A ja bih baš voleo kada bi ti to mogla. (Sam sebi): A, to bi dobro bilo. Otkada mislim na to. Eh, kada bi ti to mogla, ali samo ti.

Dakle«, veli, »dok se sa pokojnikom jelo i pilo, nisi izbivao odavde, a otkada gozbe presta — i tebe nesta.« I to, to me zakla, obezumi. Kazah joj istinu.

JOVAN (uvređen, prekida je): E pa ako je i za sevap, za dušu, onda je dosta godina, dve, pa i tri, a ne ceo vek. Otkada je već sa njim, i sa njim će i u grob.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Na jednoj ploči, neki, ko zna otkada mrtav Grk, dao je ispisati reči Heraklitove, evo sada brigom Spidinom sveže izvučene.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Dobro, doktore. Onda trebuj što više hinina. — Izgleda mi da je i sanitet izgubio glavu. Otkada su došle nove trupe iz Indokine... vrag bi ih znao odakle, bolest je uzela srazmere epidemije.

Petrović, Rastko - PESME

Ja zastor ne dižem s okna: toliko već je dana; Prigušeno mi samo dopre poslednja ulična huka, Ali otkada, gle, ni jedan šum ne pođe iz ovog stana, Do šum kojim točim iz suda u sud vodu, Svi prolaznici ko da slute voljnu

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— reče stena kad izvor jurnu da kroz nju put probije. — 3ar nisi mogao zamoliti da ti sama dam prolaz? — Otkada sila boga moli? — grohotom se nasmeja izvor i šiknu kroz stenu. Istoga časa otpoče rat između stene i vode.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Bog mu dao u raju naselje! Nama, braćo, zdravlje i veselje! 64 SESTRA ĐURKOVIĆ-SERDARA Otkada je svijet postanuo, nije ljepši cvijet procvatio što je danas na ovu godinu u Lijevnu, gradu bijelome, mila sestra

“ već mu odmah riječ progovara: „A ču li me, moj brate Ilija! Otkada si kulu načinio, ’vaki junak nije dohodio, moj Ilija, na bijelu kulu; ja ga takvog nisam ni viđela, ni njegova stasa ni

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

I ovo skazivanja također povratno je i otkada je započeto, gde li je izostalo, odonud opet da to preuzmemo sasukivati; kraj s krajem da se sastalja i jednako se

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti