Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Dugmeta bi mu se, pred paradu, začudo, otkidala, uvek ponova, iako se zaricao da mu se to nikad više neće dogoditi. Morao je, u poslednjem trenutku, na sebi, da ih
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
dojenče u naručju kroz proljetne večernje bašte, pod mrkim granama lovora, između lijeha što mirišu nakvašenom zemljom. Otkidala je rascvale grančice i stavljala svježe latice na zažarene vjeđe, na usta.