Upotreba reči otpadaju u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Bilo je kao leto. Mi smo išli kroz nekake orahe, i ona je kupila u kecelju one spoljašnje ljuske što otpadaju kad orah uzri. Bio je sutonj. Sunce je zailazilo za Gučevo.

Afrika

Rasteruje metlicom mušice sa svoje ranjave ruke. On je izgubio već jedno uvo, i sad mu otpadaju prsti sa ruke. Ima gubu koja će mu ko zna kad zgnječiti srce.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Sa fasada otpadaju delovi ukrasa, ulicama šetaju bolesnici zelenkastih, ispijenih lica. Sve miriše na sumporna isparenja.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Kad završite čitanje, obmana je očigledna: radnja se odvaja od umetničkog dela, otpada kao što otpadaju skele oko dovršene građevine. Ostaje čista radost igre, igre nezavršene i nezavršive, igre što je dovoljna sama sebi.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

— Bojler ne radi već tri meseca. Vrata od balkona su se rasušila. Tapeti u predsoblju načisto otpadaju, slavine cure. Dolazi mi da uzmem dete (to, mene) i da odem kod tetke Bise u Vrnjačku Banju ...

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

Skoro će jesen, a vi sa cipela još niste očistili proletnje blato! Prozori su vam prepuni mrtvih muva! Sa haljina vam otpadaju dugmad, umesto dugmadi stavljate zihernadle, svuda po kući razbacujete kosu i ukosnice, šoljice su vam prepune pikavaca!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

da čovek i ne oseti kako je značajno to što on rušilački čini: da se kosa na glavi sve više gubi, zubi jedan za drugim otpadaju, i da organizam, iz dana u dan iznureniji,... sve dalje i nezadržano malaksava i matori.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Rasteruje metlicom mušice sa svoje ranjave ruke. On je izgubio već jedno uvo, i sad mu otpadaju prsti sa ruke. Ima gubu koja će mu ko zna kad zgnječiti srce.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Možeš ti imati urokljive oči kakve oćeš i izbečiti ih koliko oćeš, ne boj se nimalo da ćeš ga ureći, jer od njega otpadaju uroci kao god što blato otpada od salitravog zida; ništa drugo nego da ga umesto strašila na slamu meteš, da vrane

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Onda opet nastaje krš. Oštro kamenje para raskvašenu obuću, ili sa cipela i čizama otpadaju i onako iscepana pendžeta, te ljudi gaze bosim nogama. Zaustavismo se pred jednim selom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti